Naravno da je svakom razumnom jasno da se stvar s desničarskim terorom otela kontroli, kao i da je za brutalne nasrtaje na srpsku manjinu i „domaće izdajnike“ isključivi krivac premijer koji za ponašanje ustaških hordi mahnito krivi ljevicu – iako je ova kao u zemlju propala – koji lamentira kako je njegov HDZ osvojio relativnu većinu, a on je, eto, s nekim morao sastaviti vladu. S kim? S crnim vragom ako treba, samo da i treći put dobije mandat.
Ženo, di mi je fantomka? Evo, evo, baš sam je friško oprala; on je već na tikvu navukao crnu kapuljaču, zgrabio fantomku i rekao drugarici da ga ne čeka jer ne zna kad će doma. Ode tako junak, u prigodnoj odori, s još stotinjak drugara u mračnu splitsku noć, da obrani Splićane od najezde opasnih nametnika kojih se Hrvatska ne može riješiti, evo već tri desetljeća. I tako su se junaci hrabro došuljali do kvarta Blatine, ušli u neveliku prostoriju u kojoj je folklornu izvedbu, a u okviru Dana srpske kulture, upravo pripremala grupa mladića i djevojaka iz Novog Sada, bilo je i djece i nešto starijih splitskih građana. Tu su heroji naredili prisutnima da se odmah pokupe, a ako odu mirno, oni im „neće ništa“. Ako ne, e onda, podrazumijeva se. Imaju oni davna iskustva kada su sami ili im očevi u istom tom kvartu „molili“ vlasnike stanova, splitske Srbe, da mirno napuste svoje domove – inače… – pa tako etnički očistili dobar dio grada. I preuzeli stanove u koje se vlasnici mahom nikada nisu vratili. Na takvim je krnjim, poroznim temeljima začeta Hrvatska, pa su današnji falangisti samo besprizorna produžena ruka vječno iste hadezeove vlasti čiji je prvi čovjek apsolutni krivac za nasilje koje se danas valja ulicama Splita, Zagreba…
Uglavnom, mladi su folkloraši iz Novog sada – ranije sigurno sretni da iz države Vučićeva fašizma idu u ljupki i gostoljubivi Split – pobjegli iz dvorane, te se najprije krili po obližnjim ulicama, a potom u pratnji policije ispraćeni iz grada koji je nekada imao sve razloge dičiti se svojim antifašizmom, otvorenošću i kozmopolitizmom. Sve odrednice koje više ne žive u Hrvatskoj, zato jer smo šutnjom ljevice i strahom građana državu prepustili u ruke jedne odvratne koruptivne, kleronacionalističke partije čiji arogantni šef s krunicom u ruci istodobno pleše s đavlom. Rezultat je žestoko obrušavanje na šačicu građana srpske nacionalnosti, teror crnokošuljaša, sljedbenika ideologije ustaštva, rezultat je nasilničko prekidanje folklornih, kulturnih izvedbi, kako pripadnika srpske manjine, tako i svih ostalih koji se čuvarima etnički čiste nacije ne sviđaju, pogotovo u mjesecu studenom kada „Hrvatska oplakuje žrtvu Vukovara“. Ta patetična, otrcana fraza postala je tako izlika za ulični teror, za strah srpskih građana i odustajanje od zakazanih priredbi, za protjerivanje djece iz Novog Sada i nelagodu normalnih Hrvata, za paradiranje crnokošuljaša pred Kulturnim centrom Prosvjete u Zagrebu gdje je upriličena izložba, također u sklopu Dana srpske kulture. Dalo bi se svakako raspravljati o suvišnosti i pogrešnosti izbora upravo takve izložbe, posvećene ostavštini stanovitog Dejana Medakovića, koautora Memoranduma SANU – temeljenom na opasnom srpskom nacionalizmu, kao podlozi za kasniju velikosrpsku agresiju na Hrvatsku i BIH. Raspravljati, kažem, ali nikako ne i nasilno je, divljački, ometati.
Naravno da je svakom razumnom jasno da se stvar s desničarskim terorom otela kontroli, kao i da je za brutalne nasrtaje na srpsku manjinu i „domaće izdajnike“ isključivi krivac premijer koji za ponašanje ustaških hordi mahnito krivi ljevicu – iako je ova kao u zemlju propala – koji lamentira kako je njegov HDZ osvojio relativnu većinu, a on je, eto, s nekim morao sastaviti vladu. S kim? S crnim vragom ako treba, samo da i treći put dobije mandat. I doista, sastavio je koaliciju s vragom, s proustaškom strankom kojoj je morao činiti ustupke, iz toga Domovinskog pokreta regrutirati ministre, poluinteligente, ustaške nostalgičare; on je taj koji će na NDH pozdrav „Za dom spremni“, izvikivan u parlamentu, slijegati ramenima, ignorirati okupljanje bijesnih revizionista koji baš u parlamentu neometano podučavaju o konclogoru Jasenovac kao wellness centru za stotinjak neposlušnih građana u vrijeme NDH. Kada se takvima za reviziju krvave prošlosti prepusti najvažnija državna institucija, nije li to signal razuzdanim kukavicama, skrivenim pod fantomkama, da nasrnu na one koje smatraju nepoželjnima u „njihovoj“ Hrvatskoj? Kada premijer, kao koautor bjesnila, optužuje posve anesteziranu ljevicu da namjerno preuveličava fašističke pojave, što su po njemu pak tek incidenti, čemu se čuditi da se nakon protjerivanja folklornog ansambla iz Novog Sada, na Rivi u Splitu, organizira skup protiv svih koji da vrijeđaju domovinski rat i ruše Hrvatsku, koju eto čuvaju upravo organizatori skupa – navijačka skupina Torcida i braniteljske udruge Dalmacije.
Blebetanje govornika na splitskoj rivi, deračina nekoliko tisuća okupljenih, mogla bi se možda shvatiti kao skup redikula – što zapravo ti likovi i jesu – možda ignorirati, ali nije tako. Jer toga dana ipak su strah i nelagoda bili prevladavajući osjećaji pristojnih građana Splita, svih nacionalnosti, pa je cilj falangista zapravo postignut. A njihov zahtjev da se iz pritvora puste oni koji su otjerali srpske folkloraše, među njima i HDZ-ov šef kotara Blatine, samo je izlika za teror i poruka da će oni određivati stupanj slobode u Hrvatskoj. I hoće! Jer im je to dopustila vlast, a rezultat je da „slobodu“ kulturnih događanja čuvaju kordoni policije. I poput crnilom sipe obojano hrvatsko društvo. Crnilo koje kad se jednom razlije nije lako, ako uopće, dobro isprati.
