Božidar Vukelić Boba - Sluh

Frano Cebalo - Mađarska mora nema

Zdenko Puhin Puya - Štednja

_____________________

Ana Jakopanec - MAKSIMA

Srbi i Hrvati se svađaju oko Ive Andrića. Hrvati bi da bude „Most na Drini“ a Srbi da bude „Ćuprija na Drini“. Andrić se čudi pa šapće Ćopiću: „Svima bih dao jedinicu iz zemljopisa i povijesti.“

________________________

Dražen Jergović - VJESNIK

„U kišnoj noći

izgorio Vjesnik“,

zapisa` pjesnik

bez ičije pomoći.

_______________________

Ivan Dermiček - RAT U UKRAJINI ILI RAD U TURISTIČKOJ SEZONI?

Ukrajinci sa ratom zahvaćenog prostora došli su u Hrvatsku koja ih je dočekala raširenih ruku jer je gledajući tragične scene prizivala svoju povijest. Neki su im vikali - Naša katolička braća! To je Ukrajincima djelovalo malo pomaknuto, ali hej - Hrvati su naša braća Slaveni.

Najviše su se Ukrajincima veselili u ugostiteljsko-turističkim krugovima jer su ih vidjeli kao radnu snagu.

Onda su neki Ukrajinci počeli raditi u jednom hotelu na jednom hrvatskom otoku u kuhinji jednog hotela.

Hotelijer je bio sretan, sve dok Ukrajinci nisu odlučili otići ća nakon prve plaće.

Draže im je bilo da ih Putin naganja, nego hrvatski silni turistički sektor.

______________________

Ivan Grahovec - Bez lica i srama

Nekad su se ljudi skrivali iza knjiga, danas iza kapuljača. Napredak, kažu. U doba kad se identitet prodaje u tri klika, naš junak iz Splita odlučio je da ga ne daje nikome. Ni mami. Ni Bogu. Ni portiru u kvartu. Jer, zna se — pravi muškarac ne pokazuje lice. Pokazuje stav. A stav se, naravno, kupuje u lokalnoj trgovini s maskama, uz popust na "mržnju bez pokrića".

Hoda naš bezlični junak rivom, kao da je Batman na godišnjem. Samo bez Batmobila. I bez cilja. Jer cilj je precijenjen. Danas je dovoljno imati kapuljaču, tamne naočale i pogled koji vrišti: "Ne prilazi, filozofiram o smislu života dok slušam trap."

Majka ga gleda s balkona, šaptom doziva: "Sine, vrati se kući." On ne čuje. Zatvoren je u svom crnom oklopu, štiteći se od svega što miriše na emocije, odgovornost ili — nedajbože — empatiju. Jer to su slabosti. A slabosti se ne nose. Osim ako su Gucci.

U društvu sličnih bez lica, naš junak šeta rivom. Ne zna kamo ide, ali zna da ne ide sam. Jer ništa ne zbližava kao zajednička zbunjenost. Ponekad se zaustave, pogledaju u daljinu i duboko udahnu. Netko kaže: "Brate, život je tamna stvar." Drugi doda: "Da, al’ bar imamo stajling."

U međuvremenu, svijet se vrti. Ljudi rade, vole, griješe. A naš junak? On čeka. Da ga netko prepozna. Da ga netko pita: "Tko si ti?" A on da odgovori: "Nitko. Ali s dobrom maskom."

Jer u eri bez lica, najvažnije je da si netko — dok god nitko ne zna tko si.

______________________

NALIČJE TJEDNA  Dražena Jergovića

gazdoBRANKO izjavu nabuBAČIĆ