Hule Hanušić - Ratnički ples
Zdenko Puhin Puya - Izbori
________________________
Gorkić Taradi - AFORIZMI
Ljudi najlakše mijenjaju mišljenje — tuđe.
Tko nema sreće u ljubavi, obično ima dobar Wi-Fi.
Pametan popušta, a budala to slavi kao pobjedu.
Istina boli, ali laž naplaćuje s kamatama.
Sloboda govora ne znači da će te itko i slušati.
U zemlji slijepih, najglasniji je kralj.
Pošten čovjek spava mirno, ali gladan.
Bolje da misle kako si lud, nego da znaju tko si stvarno.
Kad se dignu ruke od svega, obično krenu aplauzi.
Svi traže put do uspjeha, ali nitko ne pita koliko košta izlaz.
_________________________
Jadranka Göttlicher - SATIRNICE
Naši su saborski zastupnici potplaćeni. Pola njih se kandidira za lokalnu upravu. Da si malo pomognu. "Od viška glava ne boli."
Gradonačelnik je raščlanio samoupravu u sitne dijelove paukove mreže. Da samo ti na gradskoj sisi glasaju za njega, glatko bi pobijedio. "Ne pili granu na kojoj sjediš."
Političari puno lažu, ali puno laži i skrivaju. "Ima više dana nego kobasica."
Predsjednik najmoćnije države na svijetu stalno govori kako je ona jadna. "Šuti, ne sluti."
Zbog produljenog vikenda gradonačelnika će izabrati 5% birača, odnosno 2% građana. "Broj je samo broj."
____________________________
Jagoda Sablić - EPIGRAM
I pustinja plače,
Zbog pljačke i kriminala,
Vjetar donosi pijesak
sve do Balkana -
Nije fatamorgana.
______________________________
NALIČJE TJEDNA Dražena Jergovića
od DOMA loše odGOJen ORLIĆ
Nikola Šimić Tonin - TITO
Svoju sam dragu
na Dan mladosti
upoznao u Varoši.
Al' ne lezi vraže
kako se ono kaže
ona se, „loži” na Tita.
Josip ju je
Broz
zaludio skroz.
Iznad bračnog kreveta
na zidu nam
visi Broz.
Ni ljubav mi se vodit (ne)da
dok nas sa zida
Tito gleda.
________________________
Emil Strniša - BAN JELAČIĆ
Nijemci kažu da je Josip grof Jelačić Bužimski, rođen 16. listopada 1801. u Peterwardeinu, Slavonska vojna krajina, umro 19. svibnja 1859. u Agramu, Austrijsko carstvo, ali što Švabe znaju.
Naš general i ban hrvatski, dalmatinski i slavonski, te zapovjednik Reda Marije Terezije (iskreno, nije mi jasna lokacija ovog reda), umro je dan kasnije, a da je prethodno ukinuo već ukinuto kmetstvo u Hrvata ali i sazvao izbore za Hrvatski Sabor želeći se step by step odmaknuti od Habsburške monarhije kao što se godinama kasnije Račan pokušao odmaknuti od Jugo anarhije.
U svakom slučaju, kažu da mu je sablja stalno zveckala po kaldrmi osim kad je jahao ili bio jahan. Tako se oženio tek u 50-toj a da je prethodno ostavio brojno vanbračno potomstvo uzduž i poprijeko carstva.
To što mu je supruga mogla bit unuka, nije bilo bitno, u to doba nije se hodalo za život nit se klečalo za ženska prava oko kužine i kreveta, pa je on nastavio sa starom praksom. Mnogo viđenijih faca prepoznatih i po liku i po djelu privjesak su njegova genetskog lanca.
Stara vlast skinula ga je s Trga skupa s konjem zbog, kako bi rek’o današnji ministar policije - prekoračenja ovlaštenja po Beču i okolini kad su tamošnje ovce postali ovnovi.
Nisu ga rastalili već pospremili, jer Hrvati pamte Preradovićeve i Gundulićeve stihove.
A mog’o je slobodno ostati na trgu, pogotovo što je najstariji Marx, uz kritiku zbog stila ali ne i cilja, smatrao da savezništvo Jelačića i carske vlasti proizlazilo iz samog interesa promućurnog Petrovaradinca da osigura narodni preporod u Hrvatskoj, a ne bezumno sluganstva habsburškom autoritetu.
Također, tvrdo je stajao na tezi da su te slobode osigurane iz suradnje Jelačića s Carskim vlastima kao oslonac isključivo na gušenju mađarskog utjecaja – te da bi nestanak proćelavog brkajlije ostavio hrvatski narod u nezavidnoj poziciji zbog koje će osigurane slobode s vremenom izgubiti.
Nije pomoglo.
A Marxova predviđanja bila su potvrđena već sljedeće godine kad ministarstvo unutarnjih poslova Habsburške centralne vlasti zauzima Alexander Vučić, pardon, Bach, i time započinje nasilno gušenje hrvatskog identiteta kroz strogu centralizaciju i apsolutnu germanizaciju.
Nova hrvatska vlast imala je sluha, ionako je većina odgojena na marksizmu, engelsizmu i lenjinizmu, te je uvažila ovu Marxovu tvrdnju i vratila konja s jahačem na plac i to 16. listopada 1990. – baš u trenutku kad je svaki vojnik državi bio neophodan.
