“Ako problematiziraju hrvatske branitelje i Domovinski rat, oni nisu dobrodošli u ovaj grad. I ovaj grad u budućnosti sigurno neće financirati, ne samo njih, nego sve udruge koje bi se bavile takvim aktivnostima i koje bi problematizirale, dovodile u pitanje Domovinski rat i vrijednosti Domovinskog rata.”
Tako je gradonačelnik Benkovca Tomislav Bulić komentirao otkazivanje prvog dana festivala “Nosi se” i veteranski nasrtaj na novinarku Melitu Vrsaljko, njenu majku i još pokoju ženu. Kako su se točno u programu festivala problematizirali branitelji i Domovinski rat, HDZ-ov šef Benkovca u ovoj izjavi nije precizirao.
Citiranom izjavom jasno je opravdao, legitimirao i branio napad u centru grada kojim upravlja, dajući politički mig razbijačkim pohodima na nepoćudne sugrađane u vremenu budućem. Računica je jednostavna: kao monopolist u odlučivanju o gradskom novcu, on će lokalnim organizacijama koje ne pašu njegovom svjetonazoru financijski zagorčati živote.
Ako kojim slučajem u Benkovac zalutaju oni koji “nisu dobrodošli u ovaj grad”, za njih se mogu pobrinuti gologlavi navijači što su se poslije napada postrojavali po benkovačkim ulicama. “Izrodima” koji tamo žive već su počeli ostavljati poruke. Zadnjih dana šaraju uvredljive grafite po haustorima i pjevaju “Nezavisna Država Hrvatska” po centru grada, šuljajući se pod okriljem mraka po avlijama označenih.
Na stranu presudno djelovanje Plenkovićeve vlade na atmosferu u Benkovcu, koja zadnjih nekoliko mjeseci ubrzanim tempom normalizira fašizam u ovoj zemlji. Njihov stranački kolega Tomislav Bulić u ovoj je priči imao konkretan i presudan udio. Sve što se u narednim danima desi u Benkovcu, nove prijetnje ili napadi, njegova su ponajveća odgovornost. On je, naime, bio puno više od pukog apologeta fizičkog nasilja nad vlastitim građanima. Bulić je krunski poticatelj. Priča koja se i dalje odvija u njegovom gradu pred cijelom Hrvatskom počela se razvijati davno prije ovotjednih zbivanja, jednim posve benignim događajem.
Bulić i Pučko otvoreno učilište
U ožujku 2024. lokalna udruga Kamene babe zatražila je ustupanje lokalnog društvenog doma u Nadinu za tribinu pod nazivom “Javni interes”. Kao gost tribine bio je najavljen istraživački novinar Andrej Dimitrijević, uz vođenje novinarke Melite Vrsaljko. Bez suvislog obrazloženja, njihov zahtjev na koncu je odbijen. Odluku je donio Matej Pešut, ravnatelj Pučkog otvorenog učilišta čiji je osnivač Grad Benkovac, inicijalno tvrdeći da će se događajem zapravo promovirati “privatni interesi”.
Zabrana garnirana nemuštim obrazloženjima ubrzo se nalogodavcima spektakularno obila o glave: postali su predmet poruge cijele države. Novinarka Danka Derifaj i ekipa televizijske emisije “Provjereno” napravili su početkom svibnja prošle godine prilog o tome, pokazujući kako Pučko otvoreno učilište svojata mjesne domove izgrađene novcem iz evropskih fondova i ima ulogu ideološkog komesara u njihovim programima.
Ne zna se što je gore u prilogu: dio u kojem ravnateljeva kolegica očigledno po njegovom nalogu tvrdi da je otišao na put, premda joj novinarka kaže da ga je upravo vidjela, ili dio u kojem gradonačelnik Bulić prebacuje odgovornost na Pešuta i pravi se da ništa ne zna o motivima zabrane, dok je u drugom dijelu pokušava uvjeriti da je ispod cijene nabavio skandalozno skup stol od skoro 23 tisuće eura.
Umjesto konkretnih razloga za zabranu razgovora dvoje novinara, televizijska ekipa dobila je naramak laži, kukavičluka i izmotavanja. Javno su dostupne i poznate činjenice prema kojima je prije opisanog događaja Vrsaljko u više navrata kritički pisala o gradskoj vlasti, kao i Dimitrijević. Svega tjedan dana prije nego što su poslali zahtjev za ustupanje doma za tribinu, on je na Telegramu objavio tekst pod naslovom “Gradonačelnik Benkovca štedi na struji, ali troši 22.493 eura na stol i plaća film o Tuđmanu. Plenković mu stiže na premijeru”.
Nešto prije toga, isti portal i drugi hrvatski mediji publicirali su seriju tekstova o Buliću. Otkrili su da nije prijavio ozbiljno bogatstvo u imovinskim karticama, da mu supruga prima milijunske poticaje, da troši javni novac za skupe odvjetnike.
Braneći se od kritika, Bulić je Dimitrijeviću u spomenutom tekstu poručio da “ne zna po čijem nalogu radi” i da “to što radi, prestane raditi s ljudske strane”. U razgovoru s novinarkom Derifaj “optužio je ne samo Melitu (Vrsaljko), već i nas da radimo za nju, a protiv njega, pa zatim i još nekoliko medija da se bave glupostima kako bi ga napadali”.
To je, ukratko, jedan od važnijih početaka priče koja teče. Prije godinu i pol dana, lokalni politički poglavica našao se uvrijeđen zbog opravdane i serijske novinarske kritike te posljedične javne poruge koju je sam uzrokovao. Sve bi to prošlo nezapaženo da čelništvo Benkovca nije iskoristilo pokušaj cenzuriranja jedne naizgled bezopasne tribine za lansiranje punokrvne potjernice.
U lipnju 2024., kad se odvijala haranga protiv Vrsaljko, Bulić je dodijelio godišnju nagradu Grada Benkovca Udruzi hrvatskih dragovoljaca Domovinskog rata. Nagradu je primio njen predsjednik Nediljko Genda. Uoči lokalnih izbora u svibnju ove godine Genda je na svom Facebooku podržao Bulića. Mjesec dana poslije Bulić je svečano otvorio veteranske igre
Nedugo nakon zabrane, spomenuti Pešut dao je nekoliko motiva za nju. U službenom očitovanju koje je lanjskog 24. travnja poslao pučkoj pravobraniteljici poručio je da bi organizatori uzrokovali “netrpeljivost” u gradu. Pojasnio je da su “građani pisano i usmeno iskazali negodovanje nakon najave održavanja javne tribine na temu ‘miješani brakovi Srba i Hrvata'”.
Pri odluci da ne ustupe prostor rukovodili su se činjenicom da “se na ulazu u Društveni dom Nadin nalazi spomenik vojnim i civilnim žrtvama Domovinskog rata”. I posljednja izlika: “da je tijekom 2024. u Gradu Benkovcu došlo do uništavanja murala posvećenog Domovinskom ratu i to ,’vlastoručnim potpisom gospođe Melite Vrsaljko'”. Izuzev postojanja pisanih pritužbi građana, sve je bila laž.
Niti je Pešut priložio dokaz o “usmenim” pritužbama, niti se tribina doticala “miješanih brakova”, niti se opisani spomenik nalazi “na ulazu u Društveni dom Nadin”, niti je Vrsaljko uništila mural Domovinskom ratu. Potonja optužba ujedno je najznačajnija. Sporni mural “posvećen Domovinskom ratu” bio je sastavljen od nacrtane glave ustaškog vojnika s natpisom “Naša Oluja ne prestaje: Torcida Benkovac”.
Zahvaljujući navijačima i veteranu HOS-a Damiru Markušu, početkom prošle godine identični se grafit ubrzano širio po hrvatskim gradovima. U siječnju 2024. rezultirao je fizičkim napadom i sa sijaset prijetnji smrću adresiranih na zadarskog vijećnika SDP-a Danijela Radetu, nakon što je tražio njegovo odstranjivanje u svom gradu. Po dospijeću na jednu benkovačku fasadu, Vrsaljko je na šljemu nacrtala srce i ostavila papir s porukom: “Ako ste tako borbeni, zašto se ne borite protiv kriminala u gradu?”
Prema tumačenju Pučkog otvorenog učilišta, to je bila “devastacija murala posvećenog Domovinskom ratu”. Vizualni nacizam oni su u službenom dokumentu atribuirali Domovinskom ratu, samo da bi lažnom optužbom o “devastaciji” dali lažne argumente za zabranu tribine. Jedina devastacija u ovoj priči počinjena je prema nedužnoj fasadi. Fašistički grafit je, naime, tamo podignut bez dopuštenja grada.
Umjesto komunalne intervencije i njegovog odstranjenja, gradska institucija mu je ovom optužbom dodala novi umjetnički sloj iz istog ideološkog repertoara. Samo, umjesto na zidu, meta je nacrtana na čelu novinarke koja je i ovom prigodom upozorila na kriminal u Benkovcu. Uz pouku: ako koristiš fašistički motiv s ciljem da ukažeš na korupciju u gradu, grad će uz pomoć fašizma upozoriti na tebe.
U područjima poput benkovačkog poznate su implikacije ovakvih optužbi. Za dodatno podgrijavanje situacije pobrinuo se najodgovorniji lik cijele operacije. U lipnju 2024. godine gradonačelnik Bulić je u službenom dokumentu napisao da je jedini razlog zabrane tribine bila “negativna atmosfera koju je u gradu Benkovcu svojim radnjama prouzročila jedna od članica udruge i organizatorica događanja, i to širenjem netrpeljivosti prema braniteljskoj populaciji, većinskom stanovništvu i pripadnicima raznih udruga”.
Na leđa jedne osobe koju nije imenovao, ali su svi znali na koga misli, gradonačelnik i njegovi prirepci metnuli su cijelu mitologiju mržnje. U nastojanju da zaustave propitivanje rada gradske uprave, oni su u smjeru pojedinaca koji postavljaju kritička pitanja lansirali povredu “digniteta” branitelja i Domovinskog rata, kurentnu robu za raspaljivanje rulje u zadnjih nekoliko godina. Osim što su izmislili povod za hajku, vlastodršci su radili i na mobilizaciji onih koji će je materijalizirati.
Ivica Zubčić je sveukupno, od 2015. do 2019., dobio dvije godine i tri mjeseca zatvora uz četiri godine roka kušnje, 660 sati rada za opće dobro i obavezno psihijatrijsko liječenje. Premda je zadnji put osuđen prije šest godina, i dalje nije okončao rad za opće dobro
Iz povratnog dopisa pravobraniteljice postaje jasno da ni one pisane pritužbe možda uopće nisu bile upućene protiv konkretne tribine. Čak i da jesu, poručila je Pučkom otvorenom učilištu da ne mogu zabranjivati događaje zbog pobune točno 0,04 posto stanovništva grada. Ispostavilo se da je nakon citiranih izjava i objavljenih dopisa gradskih glavešina značajno porasla brojka nezadovoljnika.
“Mogla bih do preksutra pisati o neugodnim situacijama koje sam doživjela nakon što su gradonačelnik Bulić i Pučko otvoreno učilište počeli javno širiti ovakve i slične laži o meni. Na primjer, otac lokalnog HDZ-ovog moćnika me nedavno pijan, dok sam radila svoj posao, fizički napao na ulici tvrdeći da je branitelj. Ne samo ja, nego i moja obitelj i prijatelji”, napisala je Vrsaljko u rujnu 2024.
Pola godine poslije, u ožujku 2025., upozorila je da “gradonačelnik Bulić ide okolo te iste ove laži ponavlja i namjerno gradi atmosferu linča usmjerenu na mene”. “Nakon što je to počeo raditi, u gradu je osvanuo grafit protiv mene, na ulici se prolaznici deru i jebu mi mater”, napisala je na Facebooku. U zadnjih godinu dana dogodilo joj se sigurno desetak situacija u kojima joj dobacuju uvrede poput: “novinarko, jebem ti mater”, “novinari crvi”, “kurvo”.
U ožujku ove godine pučka pravobraniteljica odbacila je sve opisane argumente Pučkog otvorenog učilišta i “došla do zaključka o diskriminatornom postupanju temeljem osnove političkog i drugog uvjerenja, što je imalo za posljedicu povredu slobode izražavanja i okupljanja udruge Kamene babe”. Sada je i državna institucija dokazala da su svi navedeni razlozi bili lažni. Njihove posljedice, kao što vidimo, bile su opipljivo istinite.
U lipnju 2024., kad se odvijala haranga protiv novinarke, Bulić je dodijelio godišnju nagradu Grada Benkovca Udruzi hrvatskih dragovoljaca Domovinskog rata. Nagradu koja se uručuje organizacijama “koje su se istakle izuzetnim doprinosom na dobrobit građana Grada Benkovca” primio je predsjednik udruge Nediljko Genda. Na fotografiji koja je snimljena tog dana vidimo Bulića koji je zagrljen s isturenim članovima UHDDR-a. Pored njega, na slici su Genda i Nadislav Pedić, koji su zbog prošlotjednog nasrtaja na Vrsaljko dobili policijsku zabranu prilaženja novinarki. U kadru s Bulićem je i Ivica Čirjak, koji je na istoj snimci kružio oko Vrsaljko.
Uoči lokalnih izbora u svibnju Genda je na svom Facebooku podržao Bulića, koristeći tako poziciju čelnika najvažnije braniteljske organizacije u Benkovcu da agitira za njegov novi mandat. Mjesec dana poslije Bulić je svečano otvorio veteranske igre. Većina braniteljskih organizacija koje su sudjelovale na njima imala je svoje predstavnike na protestu protiv festivala. Onih 0,04 posto koji su tobože negodovali zbog novinarske tribine metastaziralo je uz pomoć gradonačelnika i njegovih sekundanata u još veći postotak. Razmnožili su se i neprijatelji. Sada su na tjeralici drugi pojedinci, skupine i festivali. U cijeloj priči, veterani i navijački huligani samo su vulgarna pješadija, savršeno očekivana posljedica huškanja odozgo.
Zubčić i serijske prevare
Ivica Zubčić, veteran koji je na prosvjedu u Benkovcu udario novinarku Melitu Vrsaljko, višestruko je osuđeni prevarant koji je godinama uzimao novac srpskim povratnicima, lažno im obećavajući da će srediti državnu obnovu njihovih kuća u zadarskom zaleđu. Najmanje je tri puta pravomoćno osuđen za ista kaznena djela. Unatoč tome, nikad nije završio u zatvoru. Sveukupno, od 2015. do 2019. godine dobio je dvije godine i tri mjeseca zatvora uz četiri godine roka kušnje, 660 sati rada za opće dobro i obavezno psihijatrijsko liječenje. Premda je zadnji put osuđen prije šest godina, i dalje nije okončao rad za opće dobro.
Presuda iz 2018. godine do koje su došle Novosti pokazuje da je Zubčić godinama iskorištavao poznanstva sa Srbima iz jednog sela s većinskim srpskim stanovništvom koje je razoreno u Domovinskom ratu. Zubčić ih je uvjeravao da im može srediti sve dozvole. Jedna od njegovih žrtava, čovjek koji živi u Beogradu, upoznala ga je preko svoga rođaka kojemu je također obećao srediti sve dozvole. I jednom i drugom predstavio se lažnim imenom, hvaleći se poznanstvima i rodbinom na pravim pozicijama u državnom aparatu.
“Kazao mi je da ima neke inženjere, da poznaje predsjednika suda u Benkovcu, koji mu je rođak i da on može sve srediti, a glede moje imovine koju sam izgubio u ratu u Hrvatskoj i pošto se nisam prijavio za obnovu do 2004. kada je bio zadnji rok, Zubčić mi je obećao da u Zagrebu ima veze i da će se to pozitivno riješiti. U nekoliko navrata za tu sam uslugu slao novac i određene dokumente koje je od mene tražio. Ukupno je uzeo 3.350,00 eura. Kad bi se čuli telefonom, čitao mi je rješenje da sam navodno dobio pravo na obnovu kuće”, svjedočio je čovjek na beogradskom sudu.
Ispostavilo se, međutim, da nikad nije mogao ishoditi dozvole koje je obećavao Srbima, svojim “prijateljima” i “dobrim ljudima”, kako je neke od njih opisivao. Tijekom suđenja umanjivao je svotu otuđenog novca, obećavajući ga vratiti kad proda nekakva zemljišta, ali do kraja suđenja to nije učinio.
Zbog identične prevare na sudu je završio još dvaput; oba su procesa 2015. rezultirala osuđujućom presudom. Jednom je dobio sedam, a drugi put devet mjeseci zatvora te po dvije godine kušnje.
“Iz činjeničnog opisa u drugim presudama je jasan istovrsni modus operandi okrivljenika, budući je i tamo navedeno da je oštećenicima iz tih predmeta lažno prikazao činjenice i držao ih u zabludi da će im osigurati dokumentaciju za ostvarivanje prava na obnovu u ratu porušene kuće te tako ih naveo da na štetu svoje imovine nešto učine, oštetivši tako svakog od njih za određene iznose novca”, stoji u presudi Općinskog suda u Zadru iz siječnja 2018.
DORH se žalio na potonji pravorijek, smatrajući da uvjetna kazna serijskom prevarantu nije dostatna za ostvarenje svrhe kažnjavanja. No Županijski sud u Velikoj Gorici odbio je 2019. godine njihovu žalbu i potvrdio prvostupanjsku odluku, osudivši ga na jedanaest mjeseci zavora, odnosno 660 sati rada za opće dobro.
Krajem 2024. predmet je opet postao aktivan. Ispostavilo se da Zubčić nije odradio sate za opće dobro. Prema presudi, to bi značilo odlazak u zatvor ako ta obaveza nije obavljena “svojom krivnjom”. No Općinski sud u Zadru samo nam je odgovorio da su odbacili prijedlog Ureda za zatvorski sustav i probaciju vezano za daljnje postupanje, pod obrazloženjem da “osuđenik nije izvršio rad za opće dobro bez svoje krivnje”. Nisu odgovorili kakav točno prijedlog je odbačen.
