Foto: Davor Kovačević/novilist
Prizna li Hrvatska slobodnu, suverenu i demokratsku državu Palestinu na njezinu prapradjedovskomu bliskoistočnom tlu – na čijem je dijelu tzv. međunarodna zajednica 1948. godine utemeljila židovsku državu Izrael po starozavjetnom obećanju tzv. obećane zemlje, sic transit – taj potez politički marginalnoga, gospodarski autsajderskog i moralno deficitarnog zapadnobalkanskog bantustana neće ni za dlaku pridonijeti ni smirivanju ni dodatnom rasplamsavanju ratnog plamena na Bliskom istoku.
To je vrlo pretenciozno pitanje HTV-ovih neprofesionalaca neki dan izazvalo buru u političkom talk showu „Otvoreno“. Povod pak za tu temu – skandalozan službeni posjet Zagrebu izraelskog ministra vanjskih poslova Gideona Moshea Sa’ara, na HDZ-Plenkovićev poziv – izazvao je lavinu javnog zgražanja u zemlji, oštar prosvjed propalestinskih aktivista pred Banskim dvorima, političke oporbe i samoga predsjednika RH Zorana Milanovića. Ministar Sa’ar im je persona non grata, osim za Plenkovića.
Posjet je realiziran u valjda najnepovoljnijem mogućem trenutku. Ubojice međunarodno optuženog za genocid izraelskog premijera Benjamina Netanyahua eskaliraju istrjebljenje palestinskog naroda u Pojasu Gaze svim vrstima američkog/zapadnog oružja i glađu te aparthejdom na okupiranima Zapadnoj obali rijeke Jordan i istočnom Jeruzalemu.
„To je ljaga za Hrvatsku“
U Dohi, glavnom gradu suverene države, kraljevine Katra, najvažnije SAD-ove saveznice na Bliskom istoku (nedavno je vlast darovala novi Boeing „prijatelju Donalsu Trumpu“), ubijaju šestero ljudi raketiranjem zgrade u kojoj su nakanili „ubiti vođe terorističke skupine Hamasa“. U trenutku kada su najvažnije zemlje članice EU-a, Kanada, Australija i još neke odlučile priznati Palestinu na skorašnjem zasjedanju UN-ove Opće skupštine – pridružiti se onima 143 od ukupno 193 države koje su to već učinile – CRO Plenković globalno sramoti Hrvatsku, je li, gostoprimstvom ekstremistu krvavih ruku iz zemlje na svjetskom stupu srâma.
„To je ljaga za Hrvatsku“, nedvosmislen je Milanović. „Zašto je blokiran promet u Zagrebu? Tko je došao? Djed Mraz? Došao je ministar jedne države. Taj čovjek je ministar vanjskih poslova jedne kriminalne vlade. To su manijakalni ubojice. Ovo je moralna blamaža. Moral i čestitost jedne nacije nešto što su se računa barem malo. Tu postoje kalkulacije da ćemo suradnjom s tim tipovima steći milost američke administracije za neke naše treće ciljeve, a da odmah razjasnimo – nećemo. To se tako ne radi. Hrvatska se treba koristiti svojim instrumentima što su na raspolaganju članici EU-a. Ako se radi o statusu Hrvata u Bosni i Hercegovini, koji je poluropski kad je riječ o njihovim ustavnim pravima, onda se to ne rješava suradnjom s izraelskim članovima vlade. Gadarija su ministrove riječi kako je i Hrvatska bila nepravedno optužena.“
Premijer Plenković je smjesta vratio lopticu Pantovčaku poukom da Sa’ar nije mislio kako je Milanović razumio – na Domovinski rat. Na što je onda mislio izraelski protupalestinski ekstremist? Ako nije na optužbe zbog nekažnjenih, gurnutih pod tepih zaborava, hrvatske ratne i zločine nad srpskim civilima tjednima nakon Domovinskog rata, što Plenković ne bi potvrdio ni pred streljačkim strojem? Neće valjda biti da je mislio na ustaški tzv. NDH i njegovu nacifašističku, genocidnu politiku, što je u četiri godine (1941. – 1945.) stajala glave iks stotina tisuća Srba, Roma, Židova, nepoćudnih Hrvata i inih „nearijevaca“?
Da su, je li, ustaše i tzv. NDH – koji nisu isto što i hrvatski narod/Hrvatska – „nepravedno optuženi za genocid kao sada Izrael“ (što su Plenković i podanici odšutjeli ministru Sa’aru, sic trasit), Tel Aviv ne bi skočio na zadnje noge i zahladio odnose sa službenim Zagrebom kada je onomad diplomatski nezbrojeni tzv. prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman – ne bi li se ulizao proustaškim sufinancijerima Domovinskog rata, sic transit – javno bubnuo kretenizam: „Sretan sam što mi supruga nije ni Srpkinja ni Židovka.“ Ušašeni je Francek zato mijenjao svoje „povijesne“ zapise.
Nema veze, je li, što je žena poglavnika tzv. NDH Marija/Mara Pavelić rođ. Lovrenčević bila Židovka po majčinoj strani!? Dakako da nema veze ni to zna li ekstremni Židov Gideon Moshe Sa’ar tu činjenicu, ali itekako ima veze zna li njegov galantni domaćin, dezerter Domovinskog rata i zbog „anemije“ pošteđeni vojni obveznik bivše JNA, kakvu je Izrael bio odigrao ulogu u hrvatskoj borbi za slobodu 1991. – 1995. i kasnije. Ako ne zna što je bilo, nek potegne do Pantovčaka (odron brijega je saniran!) i pita Zorana Milanovića. Rado će ga uputiti.
„Hrvatska je bila razoružana, huljski napadnuta, poluizolirana, kupovala je i nabavljala oružje na sve moguće načine i izborila se uglavnom uz otvorenu opstrukciju i neprijateljstvo dobrog dijela međunarodne zajednice (SAD je priznao RH gotovo posljednji, tek svibnja 1992.; za četničkog masakra u Vukovaru je još držao u Beogradu veleposlanika Warrena Zimmermanna, op. a.), uključujući i tadašnji Izrael, te uz određenu diskretnu, povremenu oportunističku pomoć SAD-a.
Glad ne smije biti oružje
Ako baš hoćemo, Hrvatska je bila maltretirana od Izraela. Tko nam je htio uvaliti staru kramu od aviona koja nije ni za prodati? Je li to bila Ruanda, Katar…? To je ta ista vlast. To je bilo prije pet godina i to su strateški saveznici koji su dan ranije potpisali strateški ugovor sa Srbijom o vojnoj suradnji. Nije riječ o izraelskim neprijateljima, ali nije ni o strateškim saveznicima. Ova izraelska ekipa je zločinačka i tako ju treba tretirati, nemati posla s njom. Izraelski napad na Katar, gdje su u Dohi gađali Hamasove pregovarače o obustavi krvoprolića u Pojasu Gaze, nasilje je i čisti gangsteraj.“
Genocid nad palestinskim narodom, osuđen u većini svijeta te u UN-u i inim međunarodnim institucijama, napokon je ponukao neempatičnu Njemicu na čelu Europske komisije Ursulu Röschen/Ružicu von der Leyen („procvjetao je krasan cvijet u pustinji“, skandalozno je kazala u povodu 75. obljetnice osnutka Izraela, sic transit) da u govoru o stanju EU-a u prošle dvije godine na plenarnoj sjednici Europarlamenta postupi po onoj kud svi Turci tu i ćelavi Mujo.
„Glad koju uzrokuje čovjek ne može nikako biti ratno oružje“, istaknula je u najavi oštrijeg EU-ova odnosa prema Izraelu. „Za dobrobit djece i za dobrobit cijelog čovječanstva, to se mora zaustaviti. Unija će suspendirati bilateralnu potporu Izraelu i uvesti sankcije ekstremističkim izraelskim ministrima te nasilnim doseljenicima na okupiranim područjima. Uvest ćemo i djelomičnu suspenziju sporazuma o pridruživanju u pitanjima trgovine. Svjesna sam da će o svemu tomu biti teško postići potrebnu većinu među državama članicama.“
Ministar Gideon Moshe Sa’ar, braneći u Zagrebu neobranjivo – primjetno uživajući u Plenkovićevu „razumijevanju“ za izraelsko, je li, tzv. pravo na samoobranu od Hamasa masovnim sijanjem smrti gorih i od nacističkoga tzv. konačnog rješenja za židovski narod u Drugom svjetskom ratu – arogantno je anticipirao „nerazumijevanje“ Von der Leyen i njezino pak akcentiranje „teškog postizanja potrebne većine“ pri odlučivanju o teškim pitanjima zajedničke eurounijske politike.
„Zemlje kao Hrvatska, Njemačka i Italija (tri kompleksašice zbog primjene genocidnoga tzv. konačnog rješenja za Židove u Drugom svjetskom ratu, op. a.) pravedne su zemlje koje pridonose humanitarnim pitanjima (ne žele priznati državu Palestinu, op. a.) za razliku od zemalja koje iniciraju unilateralne odluke, poput Francuske i Španjolske“, govorio je Sa’ar na zajedničkoj presici s hrvatskim kolegom Gordanom Grlićem-Radmanom. „Oni koji su pod utjecajem Hamasove propagande, poput Španjolske, samo pridonose destabilizaciji na Bliskom istoku. Za mir je važno nastaviti tim putem kao Hrvatska, Njemačka i Italija jer razumiju da će mir biti postignut u bilateralnom kontekstu, a ne jednostranim odlukama.“
Kako se u taj diskurs o „bilateralnom kontekstu“ uklapa terorističko izraelsko raketiranje Dohe u Kataru, „Švicarskoj Bliskog istoka“? Nikako. No tako ne misli Boris Havel s Fakulteta političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu, sudionik polemike u HTV-ovu „Otvorenom“:
„Napad na Katar nije bio pogreška. Moglo ga se očekivati jer je Katar sudionik aktualnih sukoba. Katar financira Hamas i stoji iza niza organizacijskih i drugih sposobnosti Hamasa zajedno s Iranom. Izrael je tim napadom poslao poruku da oni što ubijaju Židove i Izraelce neće biti sigurni nigdje i nikad. Makar se krivci skrivali u državi članici UN-a i priznatom akteru u diplomaciji.“
Najveća oporbena stranka u Hrvatskoj, SDP, tvrdi njezin međunarodni tajnik Joško Klisović, „smatra da naša zemlja treba priznati palestinsku državu. Podržavamo Izrael i njegovu sigurnost, svih njegovih građna, Arapa i Židova, ali ne podržavamo politiku ekstremno desne izraelske vlade. Politiku koja je dovela do devastacije Gaze, 63.000 mrtvih civila od gladi koju se negira ili nastavak okupacije Zapadne obale, istjerivanje i raseljavanje Palestinaca. Osuđujemo i maksimalno moguće Hamas i terorizam, smatramo da se terorističkim aktivnostima ne može doći do političkih ciljeva. Bez obzira kakvi bili“.
Regionalni gangster
HDZ-ov eurozastupnik Davor Ivo Stier – inače unuk nekažnjenoga (1945. godine pobjegao s obitelji u Argentinu) ustaškoga ratnog i zločinca protiv čovječnosti u tzv. NDH Ivana Stiera – zalaže se za dvodržavno rješenje tog sukoba. „Palestinski narod ima pravo na svoju državu (Izrael to ne želi ni čuti, a CRO vlada drži figu u džepu i čeka Godota, op. a.) koja neće zamijeniti Izrael, nego će opstojati pored Izraela“, kaže. „Zato je neophodno zaustaviti rat u Gazi i inzistirati na bezuvjetnom oslobođenju preostalih talaca, ali i promijeniti politiku izraelske vlade.“
Havelovim se stajalištima osobito oštro suprotstavlja novinar Večernjeg lista Hassan Haidar Diab tvrdeći da je „pravi genocid to što se zbiva u Pojasu Gaze i da se Netanyahu ponaša u regiji kao gangster. On javno govori o uspostavi velikog Izraela (pa mu smeta palestinski narod, je li, starosjedilačko stanovništvo, op. a.). Hamas je nebitna organizacija u tomu što čini izraelska vojska. Pozivaju ih na podjelu hrane, a onda pucaju i ubijaju. Hoćete reći da je rušenje nebodera, bolnica, škola i ubijanje novinara i humanitaraca legitimno?“
Očito si je HDZ-Plenkovićeva vlast zabila autogol pozivanjem u službeni posjet ministra vlade notornih izraelskih ubojica od kojih zazire većina civiliziranog svijeta. Netanyahu i istomišljenici, uključivo ministra Sa’ara, to smatraju antisemitizmom, koji „opet diže glavu pothranjivan Hamasovom propagandom“. Ljudi su, je li, veslo sisali, pa uza svu supertehnologiju za sliku i riječ ne vide što izraelski ubojice dnevno čine stotinama tisuća, je li, golorukih, izgladnjelih, bolesnih i nemoćnih ljudi na tlu njihova doma.
„Sramota za vlast koja prima i slavi ubojice“, komentirala je izvjesna Crvenkapica na društvenim mrežama Sa’arov službeni posjet Hrvatskoj. „Sram vas bilo, a i nas kao narod koji se ponašamo kao da nas se to ne tiče. Koje mi sluganske političare imamo, da je to mučno. Svaka čast, predsjedniče Milanoviću, na Vašem reagiranju na tu državnu sramotu!“
