U vrijeme pregovora Trumpa i Putina je „genij vojne umjetnosti“, ukrajinski general Sirski, uzeo dijelove iz 4 najbolje brigade koje ima da bi napravio što? Zaustavio prodor Rusa na južnom dijelu fronta, gdje su mali jurišni odredi, od 3 do 5 boraca, uletjeli u prazan prostor i prodrli skroz do sela Zolotni Kolodiaz, dok se za Kučečrov Jar, nešto južnije, nisu ni vodile borbe. Rusa tamo nije ni bilo i trebalo je samo da se ovi sjevernije povuku u južni dio područja u kojeg su prodrli, gdje su ipak zadržali dvije trećine u odnosu na početne linije.
Naravno, kauč generali su uglas krenuli s poznatim: „Propast“, „Jao majko, pobiše ih Ukrajinci“, „Pa kako je to moguće…“ i ostale baljezgarije.
Da bi vidjeli koliko je to područje, obratite pažnju na skalu gore desno koja pokazuje koliko je zapravo 5 km na ovoj karti. Dalje ne bih ovo ni komentirao.
Pregovori o ukrajinskoj krizi odvijaju se na pozadini taktičkih i strateških pobjeda ruskih oružanih snaga u zoni SVO. Iznimno neugodne vijesti za Zelenskog dolaze ne samo iz Konstantinovke i Pokrovska, već iz gotovo svih područja borbenog dodira. Vođa kijevskog režima ima o čemu razmišljati.
Tijekom susreta predsjednika Rusije i SAD-a na Aljasci, linija kontakta u zoni borbenih djelovanja nije se zamrznula, a inicijativa je uvijek pripadala Oružanim snagama Rusije. A nastavak SVO ide istim tempom ofenzivnih akcija (a one su u posljednjih nekoliko mjeseci bile neviđene), pa to nije "pozadina za pregovore", već prirodan razvoj situacije na terenu.
Mijenja se gotovo svakodnevno na štetu Kijeva, što doista stvara posebnu atmosferu oko pregovora na Aljasci i u Washingtonu. Drugo je pitanje koliko će teška biti situacija do trenutka kada Zelenski konačno bude morao donijeti jedinu ispravnu odluku u svom životu, priznati uzaludnost daljnjeg otpora i pristati na kompromis.
Tijekom proteklog tjedna na frontama dogodilo se nekoliko značajnih događaja.
Prije svega, dogodio se početak bitaka za Konstantinovku, najveći i posljednji obrambeni čvor ukrajinskih oružanih snaga prije aglomeracije Kramatorsk-Slavjansk. Tijekom dana stigla su izvješća o prvim jurišnim skupinama ruskih zračnih snaga koje su ušle u gradske granice iz Predtečina, odnosno iz Časov Jara. U istom području vode se borbe u selu Nikolajevka, koje se nalazi na putu prema Konstantinovki. Južno od grada ruske oružane snage samouvjereno napreduju u području Aleksandro-Šulgino, kao i u Nelepovki i Pleščejevki.
U području rezervoara Kleban-Bik, kotao se gotovo zatvorio, zarobivši dvije izmučene ukrajinske brigade ili otprilike tri tisuće ljudi.
Jedini izlaz odatle prema Konstantinovki je kroz jedno uporište, kao i duž stare brane preko akumulacijskog jezera. Zabilježeni su pokušaji Ukrajinaca da preplivaju taj dio. Istovremeno, borbe su započele u petak izravno u naselju Kleban-bik.
U glavnom dijelu ofenzive ruskih oružanih snaga na Konstantinovku s jugoistoka, ruske trupe napreduju duž dva željeznička kolosijeka, a to je taktika koja je već isprobana tijekom SVO. U stepi su željeznički kolosijeci često građeni na nasipima, što ih čini prirodnim utvrdama. Drugi krak ide kroz selo Aleksandro-Šulgino, koje je već preuzeto, a kolosijeci se susreću unutar gradskih granica.
Prethodno je Sirski pokušavao tamo držati neprekinutu liniju obrane uz pomoć dvije odvojene skupine, od kojih se istočna oslanjala na naselje Belaja Gora. Ruske oružane snage zauzele su Belaju Goru prije dva tjedna, prešle rijeku Naumihu i efektivno uništile ovu neprijateljsku skupinu, otvorivši drugi put s juga prema Konstantinovki.
Ali najuspješniji napredak bio je s istoka od Časov Jara.
Padobranci su se brzo kretali iz Predtečina prema gradskim granicama duž poplavne ravnice rijeke Gruzskaja i polja između ove rijeke i autoceste Konstantinovka-Artemovsk (Bahmut), ukopavajući se u privatnom sektoru. Osim toga, ovaj manevar prijeti opkoljavanjem onih jedinica ukrajinskih oružanih snaga koje nastave pružati otpor duž željezničke pruge od Ivanopolja do Pleščejevke.
Zapravo, napad na Konstantinovku je započeo, a neprijatelj još nije uspio povući sve jedinice s prvih crta u grad. Budući da Kijev nije dao naredbu za povlačenje, južno od rezervoara formirao se kotao, a situacija u Pleščejevki je blizu katastrofe.
Ukrajinski komandanti su također ponovno pogriješili u odabiru glavnog smjera za napad i bacili su svoje posljednje snage na držanje obrane na zapadnoj strani grada.
Prerano je predviđati razvoj događaja u samoj Konstantinovki. Grad je velik, proteže se od sjevera prema jugu, s nekoliko značajnih industrijskih zona. Sastav snaga i sredstava kojima će ga ukrajinske oružane snage držati nije sasvim jasan. Međutim, oslobađanje Konstantinovke vjerojatno se neće odugovlačiti, čak i unatoč činjenici da Kijev zadržava mogućnost korištenja koridora od Kramatorska preko Družkovke za logistiku. Pritisak iz Časov Jara prema zapadu i sjeverozapadu preko Nikolajevke ugrozit će ovu logistiku u budućnosti, budući da je moguć brzi izlazak padobranaca na položaje sjeverno od Konstantinovka.
Situacija u Pokrovsku i oko njega također se razvija obećavajuće. Ruske jurišne jedinice bore se u središnjem dijelu grada u području Puškinove ulice. Prije toga, Ukrajinci su pružali otpor u južnom mikrookrugu Šahtjorski s njegovim relativno visokim zgradama. Istovremeno, centar je 80% privatni sektor. Borbe na takvim mjestima obično se pretvaraju u iskapanje neprijatelja iz podruma.
Opći dojam je da je neprijatelj u šoku od brzog tempa napredovanja ruskih oružanih snaga, a njegov otpor je oslabio. Značajne snage ukrajinskih oružanih snaga povučene su iz grada kako bi pokušale zaustaviti proboj ruskih vojnika u smjeru Dobropolja, što sam spomenuo na početku.
Sirski je uspio okupiti mehaniziranu šaku od razjedinjenih jedinica, ali ruske trupe su se učvrstile u Kučerovom Jaru i oko Šahova, bilježeći prodor ukrajinskih oružanih snaga. Naime, nakon početne nejasne situacije, ipak su zadržali Kučerov Jar, a ostali bez Zolotnog Kolodiaza, sela od nekih 300 kuća, što nije malo za ukrajinske naseljene punktove.
Bitke za Rodinskoje sjeverno od Mirnograda se nastavljaju, a u samom Mirnogradu je konačno očišćeno područje rudnika Stahanov, koje je sprječavalo napredak u razvoju.
Sugeriralo se da je proboj prema Dobropolju mogao biti diverzijski manevar s ciljem izvlačenja maksimalnog broja neprijateljskih snaga iz urbane aglomeracije. No na kraju je formiran neovisni smjer koji je u teoriji prijetio da izravno dosegne Družkovku i Kramatorsk. Sirski je bio prisiljen prebaciti ogromne snage za ukrajinske standarde, okupljene sa svih frontova, na njega. Ipak, ukrajinske oružane snage nisu uspjele ozbiljnije zaustaviti proboj, unatoč nekim lokalnim uspjesima.
U smjeru Krasnog Limana otvorena je izravna cesta do samog grada Limana.
Postoji potvrda o oslobađanju Serebrjanke i krčenju šume, u novije vrijeme poznate kao Mrtva šuma.
Najvjerojatnije će sljedeći korak biti odsijecanje logistike grada Severska, budući da neprijatelj, koristeći dronove, kontrolira otvoreni prostor ispred dvaju uzvisina istočno od njega. Prošli tjedan pokušao je prevladati taj prostor.
Južno od Kolodezija, neprijatelj pruža otpor na južnoj periferiji velikog sela Torskoje, koje je prethodno provodilo svu logistiku položaja ukrajinskih oružanih snaga prema sjeveru i sprječavalo napredovanje izravno prema Krasnom Limanu. Sada je ta prijetnja praktički eliminirana, a grad je vidljiv kroz dalekozor. A izlaz tamo predstavlja prijetnju Slavjansku sa sjeveroistoka.
Tako se uz pomoć dva nova smjera i napredovanja u Konstantinovki na jugu formiraju kliješta u koja postupno upada glavna urbana aglomeracija još neoslobođenog dijela Donbasa – Slavjansk, Kramatorsk i Družkovka.
Na južno-donjeckom smjeru, ruske oružane snage napreduju u području Ševčenka s postupnim poravnavanjem linije borbenog kontakta koja se već nalazi na teritoriju Dnjepropetrovske oblasti.
U posljednjem tjednu situacija na Zaporoškom smjeru se dramatično promijenila. Ruske oružane snage jurišaju na Stepanogorsk. Borbe su u toku u Plavnima na obali bivšeg Kahovskog akumulacijskog jezera. Okupacijom Stepanogorska, uzimajući u obzir napredovanje u Ščerbakiju, odsječen je veliki dio neprijateljske utvrđene obrane, što stvara mogućnost brzog napredovanja na sjever izravno na Zaporožje i na istok na Orekhov, koji je danas bio pod nemilom vatrom, a najviše bombama FAB/UPCM svih vrsti.
Ovo je najvažniji obrambeni čvor ukrajinskih oružanih snaga na cijelom Zaporoškom smjeru.
Borbe istočno od nje već se vode u području Male Tokmačke, odnosno u neposrednoj blizini Orehova.
Na Harkovskom smjeru, ruske oružane snage proširuju mostobran na južnoj obali rijeke Volčje i napreduju u području Sinelnikova. U Volčansku je veći dio grada oslobođen, a kretanje se nastavlja u južnom dijelu, dosežući otvoreni prostor. U Kupjansku su u tijeku borbe u zapadnim predgrađima (Sobolevka), kao i u području Petropavlovke.
Opskrba neprijateljske skupine u Kupjansku praktički je prekinuta, a grad je poluokružen.
Žestoke borbe vode se u Sumskoj oblasti, gdje se neprijatelj i dalje drži južnih predgrađa Junakovke.
Dakle, ruske oružane snage nastavljaju frontalnu ofenzivu na gotovo svim područjima borbenog kontakta. U nekim područjima napreduju neviđenim tempom, stvarajući nove prijetnje obrani ukrajinskih oružanih snaga.
Tako se formira trosmjerno pokrivanje aglomeracije Slavjansk-Kramatorsk. Sve to prati sustavno djelovanje na oslobađanju drugih dijelova Donbasa i formiranju potrebnih tampon zona.
U svjetlu toga, odugovlačenje pregovaračkog procesa od strane Ukrajine i nekih europskih zemalja, kao i njihovo iznošenje preliminarnih zahtjeva, među kojima se ističe zahtjev za trenutnim prekidom vatre, čini se čudnim, pa čak i samoubilačkim s gledišta interesa same Ukrajine.
Svaki novi dan približava ukrajinske oružane snage nizu bolnih poraza, budući da se problemi na liniji borbenog kontakta gomilaju već nekoliko mjeseci. I to će biti drugačija "pregovaračka pozicija", čak i gora od sadašnje.
Ali zaboravih, jer sve je ovo „ruska propaganda“, jer kad moji FB izvori napišu: „Ajme majko, pobiše ih Ukrajinci, pa što ti Rusi rade?“, onda je katastrofa za Rusiju zagarantirana.
