Radi se o običnoj predrasudi, odgovorio je u ožujku Tonino Picula na pitanje Novosti ne bi li, s obzirom na tešku povijest hrvatsko-srpskih odnosa, bilo bolje da posao izvjestitelja Europskog parlamenta za Srbiju obavlja političar iz neke druge zemlje. Pozvao se na svoje jako dobro poznavanje regije te dodao kako će biti “pravedan i kritičan promatrač”.
Ovako patronizirajući ton možda i ne bi bio tako iritantan da Picula ne dolazi iz zemlje koja je rat za nezavisnost iskoristila i za etničko čišćenje finalizirano tijekom i nakon “Oluje”. Sa zločinima počinjenima u toj operaciji Hrvatska se nikada nije suočila, niti se Picula isticao kao njihov “pravedan i kritičan” promatrač. Stoga se izjava o “običnoj predrasudi” već i dosad mogla doimati kao licemjerje uvredljivo po inteligenciju.
Premda bi se očekivalo da Picula barem osobno neće zabadati prste u oči srpske javnosti, nije se propustio ogrepsti o aktualni trijumfalistički val. Svoju čestitku za Dan pobjede na društvenoj mreži X popratio je vlastitom fotografijom na kojoj je u uniformi s kalašnjikovom, očito s početka rata kada je proveo stotinjak dana u borbenom sektoru. Navodno nepristrani izvjestitelj priključio se trendu bjesomučne glorifikacije “Oluje” i prešućivanja njenih žrtava, pa ne čudi što je u Srbiji izazvao ogorčenje vlasti i opozicije.
Aleksandar Vučić rekao je kako je ponosan što Piculu nije primio tijekom njegovog službenog posjeta Srbiji. Predsjednica Skupštine Ana Brnabić pozvala je predsjednicu EP-a Robertu Metsolu da se izjasni, ističući kako je Picula “bacio senku” na integritet njene institucije. Izvjestitelj “na indolentan i neosetljiv način pristupa jednom od najtragičnijih i najosetljivijih pitanja za državu za koju je zadužen”, dok istovremeno “drži moralne lekcije o demokratskim vrednostima”, poručilo je inoministarstvo.
Šef opozicione Stranke slobode i pravde Dragan Đilas poručio je da se “ne može biti izaslanik sa automatskom puškom u ruci”. Piculinu smjenu zatražio je nekadašnji predsjednik Srbije i Demokratske stranke Boris Tadić, navevši kako je ovaj hvaleći “akciju pogroma i stradanja srpskog stanovništva”, pokazao što misli o politici pomirenja “bez koje nema europske budućnosti”, umjesto da osudi slavljenje ustaštva po Hrvatskoj. Tadić je pogrešnom nazvao praksu da se za izvjestitelje za Srbiju biraju političari iz zemalja bivše Jugoslavije.
Picula je za portal European Western Balkans izjavio kako “njegova funkcija u EP-u nije razlog da se odrekne bilo kojeg dijela svoje biografije” te da je HV oslobodila okupirane dijelove Hrvatske. O kvaliteti njegovog rada, dodao je, “najbolje govore uspješni pregovori o Izvještaju o Srbiji i uvjerljiva podrška na plenarnoj sjednici EP-a”, te stoga nema logike u prozivanjima da je neobjektivan, a njegova funkcija kompromitirana.
Napomenuo je da njegova vjerodostojnost kao izvjestitelja zavisi i o prihvaćanju njegovih ocjena situacije u Srbiji kao kandidatkinji za članstvo u EU-u. S naše strane, istaknimo da viđenje “Oluje” jest jednostrano i u Srbiji, dok su svi navedeni akteri više ili manje problematični, neki i odiozni. No bez obzira na motivaciju, ovog puta dobrim dijelom nisu u krivu. Veliki poznavatelj regije trebao bi imati razumijevanja za traume društva o kojem je pozvan suditi, sve i ako misli da su deplasirane.
Osnovna diplomatska pravila kažu kako je nerijetko presudna i sama percepcija povučenih poteza. Teško da Picula nije znao što radi: vjerojatnije je svjesno kompromitirao vlastitu funkciju i samu Uniju, a sebi u Srbiji zatvorio mnoga vrata. Sve zbog nekoliko jeftinih poena, ubilježenih dodvoravanjem hrvatskom nacionalističkom konsenzusu.
