Prosvjednici u Splitu i HDZ-ovi vrhovnici na vrlo sličan, gotovo identičan način definiraju svoje ciljeve. Govornici su na Rivi zakukali kako se u Hrvatskoj danas ne smije reći da si Hrvat, da bi se potom obrušili na ‘jugonacionaliste’ i falsificirajući Ustav udarili na antifašizam. Takvo jahanje na potpuno izmišljenoj opasnosti služi isključivo kao ideološka batina
Nije crna revolucija, koja se od ljeta zavaljala Hrvatskom, a protekloga je tjedna pod fantomkama udarila na srpske manifestacije, najgore što se ovoj zemlji može dogoditi. Još je mnogo gore što na taj marš mrakova nema adekvatnoga odgovora. Način na koji se vlast Andreja Plenkovića s prijetnjom otvorene ustašizacije odlučila nositi produbljuje krizu i ugrožava Hrvatsku. Piromanima su prvo asistirali, sada vatru gase benzinom.
Nakon prodora ustašije u politički i društveni mainstream i faze privikavanja na situaciju u kojoj se ustaški pozdrav ne samo po koncertima tretira kao nova normalnost, a ustaški se logori smrti, mjesta genocida, po Saboru predstavljaju kao humane i ugodne ustanove, crnokošuljaška je navala poskidala maske i prešla s riječi na djela. Krenula je s nasiljem, što joj je, naravno, imanentno. Prvo je veća skupina zakrabuljenih huligana u Splitu upala na jednu folklornu priredbu, da bi potjerala djecu iz Novog Sada i razjurila svoje starije sugrađane srpske nacionalnosti. Potom su u Zagrebu njihovi blizanci, također u crno kostimirani, s maskama i ustašoidnim skandiranjem, pokušali onemogućiti otvaranje jedne izložbe, ali ih je policija, nakon Splita preventivno postavljena oko Srpskog kulturnog centra u tome spriječila. Policija je proteklog vikenda spriječila i nasilje u Rijeci, gdje je na Balkanskom prvenstvu u karateu grupa pod kapuljačama organizirala sačekušu za sportaše iz Srbije. U manje od tjedan dana tri gotovo identična slučaja, što upućuje na visoku razinu organiziranosti i koordinacije.
Sramotan atak
Premijer je Plenković nakon Splita odmah odlučno reagirao. Nedvosmisleno osuđujući sramotni atak na srpsku priredbu, što su policija i druge državne institucije prihvatile kao svojevrsnu instrukciju. Državni je odvjetnik promptno odletio u Split i dao pohapsiti kolovođe desanta na srpsku nejač i starčad. Na što je Torcida burno reagirala, s dijelom braniteljskih udruga pozivajući na protuvladine prosvjede. Međutim, njihov je skup na splitskoj rivi jako podbacio. Umjesto očekivanih nekoliko desetaka tisuća, prošle se subote okupilo jedva nekoliko – dvije, tri tisuće ljudi koji su u crnom promarširali gradom. Split se njihovom militariziranom političkom mitingu odlučio ne priključiti. Osjetnija je podrška izostala, a nešto su odradili i Plenkovićevi emisari. Ministri unutarnjih poslova i obrane, Božinović i Anušić, u nekoliko su dana boravka u Splitu uspjeli dedramatizirati situaciju. Što je svakako dobro, ali se postavlja pitanje sadržaja i cijene dealova koje su pritom sklopili.
Možda Andrej Plenković zaista vjeruje da je opet na konju. Da je udar na sebe uspio eskivirati i eutanazirati. Da je kupio vrijeme za konsolidaciju. Da su uzde ponovno u njegovim rukama. Vjerojatno je dobio predah. Ali problem sigurno nije riješio. Što bi se vrlo brzo moglo i pokazati. Autori proustaških scenarija nisu odustali
Javnost o tome nije obaviještena, no insajderi tvrde da su u Plenkovićevo ime s organizatorima prosvjeda uspješno trgovali. Na što upućuje i činjenica da se karakter masovke na Rivi u međuvremenu temeljito promijenio. Umjesto najavljenog napada na vlast i premijera osobno, govornici su kao ključni postavili zahtjev da se njihovi pritvoreni drugari odmah puste na slobodu. Za takvu vrstu dogovora Plenković posjeduje moćne argumente. Prvo, raspolaže državnim parama, što je sredstvo kojim se mnogi problemi mogu riješiti. Drugo, raspolaže snažnim utjecajem na represivni sustav, policiju i DORH, što će se, tvrde upućeni, vrlo brzo pokazati i u slučaju u pritvor pospremljenih atakera na srpsku djecu. Uglavnom, čini se da je intenzitet prosvjeda u Splitu brižljivo doziran: bez HOS-ovih zastava, s nešto manje demonstrativnog ustašluka, sa sporadičnim uzvikivanjem ZDS-a… Kao da se svima žurilo da to odrade bez incidenata i eskalacije.
Slični ciljevi
Na sinhronizaciju upućuje i podudarnost retorike. Prosvjednici u Splitu i HDZ-ovi vrhovnici na vrlo sličan, gotovo identičan način definiraju svoje ciljeve. Govornici su na Rivi zakukali kako se u Hrvatskoj danas ne smije reći da si Hrvat, da bi se potom obrušili na „jugonacionaliste“ i falsificirajući Ustav udarili na antifašizam, zaključno tražeći direktnu primjenu članka Ustava koji zabranjuje bilo kakvo jugo-udruživanje. Kao da bilo tko u Hrvatskoj ili u susjednim državama želi ili zagovara obnovu Jugoslavije. Takvo jahanje na fantomu, na nepostojećoj, potpuno izmišljenoj opasnosti služi isključivo kao ideološka batina protiv onih koji se pozivaju na antifašističke vrijednosti.
Na sličan su se način povodom desničarskog, proustaškog divljanja na ljevicu okomili i HDZ-ovi prvotimci, od premijera naniže. Tvrdeći da je situacija u Hrvatskoj „skroz mirna“, Plenković je evidentno povećanje broja ustašoidnih provokacija proglasio posljedicom djelovanja, kako je rekao, histerične, hiperventilirajuće političke ljevice koja, po njemu, generalizira i precjenjuje pojedinačne incidente. „Iza svakog ugla vide povijesni revizionizam i ustaštvo, što diže tenzije u društvu i kreira atmosferu polarizacija“, rekao je. Potom je Jandroković, kao šef Sabora, smatrao potrebnim posebno pozvati ljude iz „lijevog političkog spektra da malo smanje svoj agresivni govor i optužbe u kojima su svi ustaše“. Pa je ministar Božinović ustvrdio kako HDZ-ova vlast „cijelo vrijeme poziva na dijalog i civiliziranost“, dok se s druge strane, kaže, „sve što se u ovoj zemlji događa proglašava revitalizacijom ustaštva“. Za ministra – u čijem je resoru, ne zaboravimo, i policija – drugu stranu, dakle, predstavljaju oni koji upozoravaju na rast broja javnih manifestacija obojenih sentimentom Endehazije. HDZ-ov se veteranski kružok također oglasio, osuđujući, kako su poručili, ljevičarske nasrtaje na osjećaje branitelja i vrijednosti Domovinskog rata.
Po HDZ-u ispada da je ljevica odgovorna za proustaške derneke po hrvatskim gradovima. Kao da je ona organizirala ili suportira horde koje napadaju srpske institucije. FOTO: Zvonimir Barisin/PIXSELL
Uzlet ekstremizma
Po HDZ-u ispada da je ljevica odgovorna za proustaške derneke po hrvatskim gradovima. Kao da je ona organizirala ili suportira horde koje napadaju srpske institucije, skandirajući ZDS-a ili „Hrvatska, nezavisna država“, jasnu poveznicu sa zločinačkom NDH. Umjesto počinitelja takvih zlodjela, Plenkovićeva vlast osuđuje njihove kritičare ili one koji im se usude suprotstaviti. HDZ-ova vrhuška smatra, izgleda, da bi pristojna, građanska, lijeva Hrvatska o svemu tome morala šutjeti. Iz premijerova se kabineta intonira kampanja optuživanja lijevih stranaka i medija kao navodnih izazivača i krivaca za uzlet desničarskog, na NDH naslonjenog ekstremizma. Tako je Plenković drugi put kleknuo pred proustaškom navalom. Prvi put je to učinio kada je otišao na rukoljub pjevaču ustaških budnica, za kojega je općepoznato da se nikada nije odrekao svoga poziranja uz slike Poglavnika. Premijer se mislio okoristiti njegovom popularnošću, ali je ispalo obratno: Thompsonijada ga je iskoristila za svoje ciljeve. Sva joj je vrata otvorio. Sada je na Splitu opet zateturao. Pokušavajući nametnuti tezu da je ljevica izazvala eskalaciju desnog nasilja skriva vlastiti posrtaj i kukavičko kapitulantstvo.
Možda Andrej Plenković zaista vjeruje da je opet na konju. Da je udar na sebe uspio eskivirati i eutanazirati. Da je kupio vrijeme za konsolidaciju. Da su uzde ponovno u njegovim rukama. Vjerojatno je dobio predah. Ali problem sigurno nije riješio. Što bi se vrlo brzo moglo i pokazati. Autori proustaških scenarija nisu odustali. U protekla su četiri mjeseca, od Thompsonovih koncerata, kojima i neki Plenkovićevi ministri pripisuju značenje prevratničkih događaja, u velikoj ofenzivi. Srbi će i dalje biti prvi na udaru. Policija sada čuva sve srpske institucije. Ali kordoni interventnih snaga, s dugim cijevima, teško da mogu zaustaviti raspaljivanje antisrpske histerije, značajne prije svega zbog svog mobilizacijskog potencijala. Preko srpske se zajednice stvaranjem domoljubne panike i potragom za unutarnjim neprijateljem zapravo vodi rat protiv nedovoljno dobrih Hrvata. A u tom ratu ni premijer Plenković ne može dobro proći. Jer kao dijete crvenih buržuja i uvjereni eurofil emanira vrijednosti koje su proustaškim jurišnicima potpuno neprihvatljive. Opasnost da ga ulica ruši zasad je izbjegao. Ali mu izvanparlamentarna destabilizacija i dalje puše za vratom. Više ne može biti siguran da se i za njega neka vrsta šatora u Savskoj neće aktivirati.
No ciljevi su crne revolucije postavljeni mnogo više. Iznad sudbine pojedinaca. Sociolog Dragan Bagić tvrdi da je upravo u tijeku koordinirani napad ekstremnih desničarskih skupina na ustavnopravni poredak Republike Hrvatske. Nije, kaže, riječ o napadu na srpsku manjinu, nego na hrvatsku državu. Njegovu dijagnozu potvrđuju i neki medijski šaptači desničarskih politika. Jedan od njih recentne incidente i subotnji prosvjed u Splitu proglašava zornim pokazateljem da je u Hrvatskoj počela završna bitka za budući društveni poredak. Je li Andrej Plenković zaista odlučio da će on i HDZ u toj bitci biti na strani proustaških revizionista, a protiv civilizirane i demokratski uređene Hrvatske? Svojim je kalkulantskim karakterom hrvatsku državu doveo tamo gdje ju je nesretni Karamarko prije deset godina ostavio. Hrvatsku je doveo do toga da se danas faktički odlučuje o opstanku Republike.
