Jedna od najvećih zagonetki u povijesti čovječanstva jest uspjeh HDZ-a na lokalnim, parlamentarnim i europskim izborima. Od takozvanih demokratskih promjena 1990. godine do danas u Republici Hrvatskoj organizirano je dvadeset sedam tih, kako se zovu, izbora: četiri puta Hrvati su birali svoje zastupnike u Europskom parlamentu, deset puta predstavnike lokalnih vlasti, i čak trinaest puta izlazili na parlamentarne izbore, uključujući ona dva davno neobična i davno zaboravljena slučaja iz 1993. i 1997., kad su izlazili na izbore za nešto što se zvalo Županijski dom Sabora
I od tih dvadeset sedam izbora HDZ je pobijedio, da vidimo, samo trenutak da izračunam, dakle dvadeset pet puta.
Ili, ako vam je tako lakše - dobro, to se samo tako kaže, naravno da vam nije nimalo lakše, naprotiv - u cjelokupnoj veličanstvenoj tridesetpetogodišnjoj povijesti hrvatske višestranačke demokracije - opet, to se samo tako kaže, ovo "višestranačke" shvatite vrlo kolokvijalno - HDZ nije pobijedio samo dva puta, 2000. i 2011. godine: svakih desetak godina, to ste shvatili, HDZ-ovci bi taktički prepuštali po jedan mandat SDP-u, da se odmore i podijele plijen. Prije nego su se uigrali, pa treći put - na izborima 2020. - odbili čak i to.
Dvadeset pet puta u dvadeset sedam pokušaja, to je sad već ozbiljan statistički uzorak. Je li onda zagonetka zašto se u Hrvatskoj uopće organiziraju ti, kako smo ono rekli, izbori, zašto se svaku godinu-dvije bacaju milijuni eura i štampaju milijuni glasačkih listića, samo da bismo navečer na televizijskom dnevniku gledali sjajnu atmosferu iz izbornog stožera HDZ-a? Ne, zagonetna je druga jedna stvar.
Ako izuzmemo prve izbore 1990. godine, svih sljedećih dvadeset pet puta HDZ se baš svojski trudio da se ogadi biračima. Nema što majstori nisu pokušali: uzeli su pod
doživotnu koncesiju svaku zakonodavnu, izvršnu i pravosudnu vlast, privatizirali vojsku i policiju, likvidirali krivovjerne i nepoćudne, organizirali ratne zločine, proganjali, prisluškivali i fizički napadali opoziciju, odbijali priznati legalno izabrane lokalne vlasti, oružjem upadali u novinske redakcije, sudski i financijski uništavali nezavisne medije, opljačkali cjelokupnu hrvatsku ekonomiju, podijelili među sobom sve nacionalne resurse, rasprodali industriju, radnike izbacili na ulicu, preostalima legli na plaće i imovinu, djecu im potjerali u inozemstvo, a penzionerima pokrali mirovine, krivotvorili diplome, uhljebili se u državne službe, uglavili u budžet i podijelili među sobom cijeli brutto-društveni prizvod, te mitom i korupcijom premrežili cijelu zemlju, pravomoćno na koncu osuđeni kao zločinačka organizacija. I opet - i svaki put - Hrvati su nedjeljom na glasačkom listiću radosno zaokruživali HDZ!
I što su Hrvati napravili kad su nakon svega, opljačkani, osiromašeni, zaduženi, poniženi i sjebani, prošle godine po dvadeset i sedmi put izašli na izbore?
Naravno, radosno zaokružili Andreja Plenkovića i HDZ.
Samo Plenkovićeva vlada, što dalje da pričam - s trideset smijenjenih ministara najkorumpiranija vlada u povijesti Hrvatske, dakle u cijelokupnoj povijesti Europe - tri je puta zaredom glatko dobijala izbore!
A Hrvati upravo ne mogu dočekati 2028. godinu, pa da ga zaokruže i četvrti put.
Kako, zašto? Eh kako, eh zašto.
Svi ste, naravno, čuli za Ponzijevu shemu, financijsku piramidu koja je ime dobila po Carlu Ponziju, talijanskom doseljeniku iz Bostona koji je prije stotinu godina bez prebijene pare izdavao kupone što su na uloženi novac vraćali pedeset posto kamata svakih mjesec i pol, potpuno sigurno i bez ikakvog rizika. Matematika je bila upravo pučkoškolska: prve "investitore" isplaćivao je od ulaganja sljedećih, pa
tako brzom i lakom zaradom eksponencijalno privukao nove, sve dok na kraju investitori - više od deset hiljada njih! - nisu završili bez tada nezamislivih dvadeset milijuna dolara, a dovitljivi Carlo u zatvoru. Ostavivši čovječanstvu svoje ime, da se ta prastara, najjednostavnija financijska prevara sve do danas zove "Ponzijeva shema".
Cijelo stoljeće, eto, svijet zna za slavnu Ponzijevu shemu, pa ako je i bio negdje neki Hrvat koji nikad nije čuo za tu fantastičnu ponudu, sve o tome na teži je način saznao kad je onomad prije dvadesetak godina Hrvatsku poharao investicijski sustav obećavajućeg naziva "forex", privukavši hiljade Hrvata fantastičnom, lakom i brzom zaradom s pedeset posto mjesečne kamate, da bi uskoro grupa investicijskih čarobnjaka završila na višegodišnjim robijama, a hrvatski pučki ekonomski genij bez stotinu trideset milijuna kuna.
Sve otada, eto, svaku godinu-dvije pojavio bi se novi financijski čarobnjak, nudeći ovaj put fantastičnu, laku i brzu zaradu s pedeset posto mjesečne kamate. A Hrvati opet - i svaki put - podizali životne ušteđevine i gotovinske kredite, pa ih radosno davali gospon Ponziju.
I tako dvadeset pet puta. Sve dok se prije dvije godine nije pojavila nekakva Javess Group Limited, ovoga puta ozbiljna investicijska grupacija koja je preko društvene mreže Telegram ponudila fantastičnu, laku i brzu zaradu s pedeset posto mjesečne kamate. I opet, kao i svaki put, hiljade Hrvata podigle su svoje životne ušteđevine i gotovinske kredite, pa ih radosno predali ponzijima iz Javessa. I opet, po dvadeset šesti put - kao i svaki - ostali bez ičega.
Sve dok Hrvatsku nedavno nije obišla vijest kako ugledna EG Investment Group iz Velike Britanije preko društvene mreže Telegram poziva investitore na investicijsku platformu obećavajućeg naziva Xuex, nudeći im fantastičnu, laku i brzu zaradu s pedeset posto mjesečne kamate. I što su Hrvati nakon svega pomislili, što im je prvo palo na pamet kad su vidjeli da gospon Ponzi iz EG Investment Group nudi garantiranu zaradu od pedeset posto?
To je, jasno, ponuda koja se ne odbija!
Nekidan, da skratim, novine su javile kako je Telegram grupa platforme Xuex ugašena, ostaviviši preko hiljadu Hrvata bez uloženog novca, da čekaju sljedeću sjajnu priliku, nekog promućurnog poduzetnika koji će im preko društvenih mreža ponuditi fantastičnu, laku i brzu zaradu s pedeset posto mjesečne kamate.
Kako, zašto?
Eh kako, eh zašto.
Ne znam jesam li vam već pričao, ali od takozvanih demokratskih promjena 1990. godine do danas u Republici Hrvatskoj je organizirano dvadeset sedam izbora - četiri puta za zastupnike u Europskom parlamentu, deset puta za predstavnike lokalnih vlasti i čak trinaest parlamentarnih izbora - i od tih dvadeset sedam izbora HDZ je pobijedio točno dvadeset pet puta.
Svaki put, svih dvadeset pet puta, HDZ-ovci su završili po sudovima i zatvorima, a Hrvati bez posla, stana, žene, djece i cijele imovine, samo da bi opet - i svaki put - jedva dočekali sljedeće izbore, da im HDZ-ovi financijski čarobnjaci ponude fantastičnu, laku i brzu zaradu s pedeset posto mjesečne kamate.
To su Hrvati, mali ali zajeban narod.
A nikad toliko zajeban da ih ne možeš zajebati još jedan put.
