Nakon više od deset godina postojanja portala Logično, nakon tisuća članaka, analiza i pokušaja da potaknemo razmišljanje i logičko rasuđivanje – moramo priznati da nas proganja jedna neugodna sumnja. Možda, samo možda, sva ona teorijska razmišljanja o „mudrosti naroda“ i „moći masa“ nisu ništa više od romantične zablude.
Jer ako je suditi po onome što svakodnevno vidimo u komentarima i reakcijama – ogroman dio ljudi nije u stanju složiti ni najjednostavniji logički zaključak, niti razumjeti samu bit onoga što pišemo. Umjesto racionalne rasprave, dobivamo emotivne ispade, uvrede i destruktivne reakcije – najprije prema drugima, a potom, kao bumerang, i prema samima sebi.
I da budemo potpuno jasni mi u redakciji portala Logično možemo si priuštiti luksuz da ovo kažemo otvoreno. Ne kandidiramo se ni na kakve izbore, ne tražimo vaše glasove, niti se želimo umiljavati zaluđenoj rulji kako bismo bili „popularni“. Imamo slobodu razmišljanja i slobodu govora – i koristimo je.
Ako vas ovo vrijeđa, slobodno zatvorite stranicu i otiđite. Ako vas provocira – tim bolje. Mi nismo ovdje da vas mazimo, nego da vas pobudimo na razmišljanje. Čitajte nas ili nas napustite – vaš izbor neće promijeniti činjenice.
Naš cilj od danas nije osvješćavati, nego okupljati logične, konstruktivne i kreativne osobe. Osobe koje žele živjeti u suradnji i zdravom dijalogu, a ne konfrotaciji. Želimo graditi i raditi. Tko hoće da proljeva krv, nek je proljeva. To nije naš problem.
Mentalni karneval
I zato, nakon godina promatranja ovog mentalnog karnevala, usuđujemo se postaviti pitanje koje zvuči heretično, ali možda je nužno možda tajna društva, elitne skupine i oni „iza kulisa“ uopće glupi i perfidni manipulatori kako mislimo – možda jednostavno znaju ono što mi još uvijek ne želimo priznati – da se s ruljom ne može graditi bolje društvo.
Mase ne misle – one reagiraju
Gustave Le Bon je još krajem 19. stoljeća napisao Psihologiju mase i već tada dijagnosticirao ono što mi danas još uvijek odbijamo priznati – mase ne razmišljaju. One ne analiziraju, ne propituju, ne dvoje. One – osjećaju.
A osjećaji su, kako znamo, lako zapaljivi i još lakše manipulativni. Dovoljno je par riječi, jedan „neprijatelj“, pokoji slogan i gle čuda – imate vojsku spremnu da sruši sve pred sobom. A da su pritom zapravo samo topovsko meso u tuđem ratu? Tko mari.
Iluzija moći naroda
„Narod odlučuje!“ – viču s podija političari koji se, zanimljivo, nikada ne povlače pred tim istim narodom kad on „odluči“ protiv njihovih interesa. „Narod zna!“ – ponavljaju korporacije koje tom istom narodu prodaju još jedan beskoristan gadget, još jedan lažni izbor.
Mase su uvjerene da su subjekti povijesti, a u stvarnosti su objekt – resurs. Energija koju netko drugi usmjerava. A najgore od svega? One to rade dragovoljno, s osmijehom, uvjerene da su slobodne.
Manipulacija kao sport
Pogledajte oko sebe. Jedna televizijska emisija i pola zemlje mijenja mišljenje. Jedan viralni video i mase se pregrupiraju, mijenjaju vrijednosti, neprijatelje i ideale kao čarape. Jedna pažljivo plasirana poluistina i „kolektivna svijest“ već sutra je potpuno drugačija. Apsurdno? Ne – predvidljivo.
Čak i Le Bon bi se danas nasmijao jer je predvidio baš ovakvo ponašanje prije više od sto godina.
Rulja kao resurs
Industrijska revolucija je pokazala da mase mogu biti radna snaga. Informacijska revolucija je pokazala da mase mogu biti proizvod. A digitalno doba? Ono je pokazalo da mase mogu biti i roba, i valuta, i alat za stvaranje moći.
Kad milijuni ljudi dobrovoljno doniraju svoje podatke, vrijeme, pažnju i emocije – onda shvatite da mase nisu subjekti društva, nego njegova sirovina.
A možda tajna društva ipak imaju pravo…
Možda zato svaka civilizacija, od drevnog Egipta do današnje Silicijske doline, na kraju završi pod vlašću manjine. Ne zato što su ti ljudi nužno moralno uzvišeni, već zato što su – jednostavno rečeno – sposobni misliti izvan mentalnog stadiona u kojem se mase gurkaju i bleje.
Elita ne vjeruje u mit o kolektivnoj mudrosti. Elita zna da se društva ne grade konsenzusom gomile, nego jasnim planom malog broja odlučnih ljudi koji razumiju mehaniku mase.
Možda je to cinično. Možda je i neugodno za čuti. Ali ako se iskreno pogledamo u ogledalo povijesti, možda ćemo vidjeti ono što nismo htjeli priznati – rulja ne gradi bolje društvo – ona samo pomaže da se ono brže uruši. A možda, samo možda, oni zloglasni tipovi u tajnim ložama, s cigarama i planovima za „novi poredak“, nisu toliko ludi koliko smo mislili.
Jer ako birate između rulje koja s osmijehom skače u provaliju i male skupine koja barem zna gdje ide – iskreno, izbor i nije tako težak.
Želite bolji svijet? Možda bi bilo pametno da se prvo prestanemo klanjati masama. Ili barem da ih prestanemo zvati „glasom naroda“ kad su, zapravo, samo jeka tuđih interesa.
