Hrvatski premijer Andrej Plenković opet se obrušio na predsjednika Republike Zorana Milanovića zbog stajališta o uzrocima i posljedicama katastrofalnoga ukrajinskog rata, odnosno načina obustave vatre i uspostave trajnog mira u najvećoj europskoj zemlji.
Plenkoviću je, za posjeta Hrvatskoj slovačkog premijera Roberta Fica, čija se stajališta o Ukrajini i Ruskoj Federaciji podudaraju s Milanovićevim, zasmetala tvrdnja CRO lidera o tomu da „ne postoji nikakvo opravdanje za zostanak dijaloga zapadnih državnika s Rusijom“. Za hrvatskog premijera to stajalište „nema logike“ i „sramota je hrvatskoga javnog prostora i političke scene“. Sic transit.
Prvo, ta radikalna razlika među stajalištima dvojice ustavnih sukreatora državne vanjske politike o ključnim pitanjima rovite međunarodne scene tragikomičan je dokaz da zapadnobalkanska miš-državica ne samo nije ni eurounijski niti globalnopolitički validna, iole respektabilna sastavnica te scene nego ni nema suvislu, jednoznačnu državnu vanjsku politiku. Smiješna je država u kojoj predsjednik zastupa jedno, a premijer drugo.
Plenković od početka napadno trsi pokazati Bruxellesu bezuvjetnu pravovjernost, pa što tzv. obične/male CRO ljude koštalo da koštalo„Nema ni trunke razumijevanja ni opravdanja niti bilo čega što bi bilo tko tko predstavlja Hrvatsku, Hrvate i hrvatsku politiku mogao svojim nastupima imati prema Putinu i Rusiji“, kazao je premijer novinarima.
„Ne znam po kojoj se to filozofiji, formuli, logici, kojem pravu i kojim načelima tako nešto događa. Imamo njega (predsjednika RH Milanovića, op. a.) koji praktički tri godine zagovara više stav Kremlja, nego stav Hrvatske, Zapada i svih ostalih i to se ovdje pustilo kao da je O.K. Da idete pitati javnost u anketama, mislim da bi bilo fifty-fifty za Rusiju. To je sramota hrvatskog javnog prostora i hrvatske javne političke scene.“
Plenkovićevo prekomjerno granatiranje Pantovčaka – već napadnuta prirodnom nevoljom: odronom pola brijega – produkt je i različitih osobnih interesa tih dvaju ovnova na vanjskopolitičkom brvnu. Plenkoviću je san snova diplomatska karijera na sljemenu Unijina jalovog činovništva, u NATO-u ili tu negdje, pa zbog Milanovića dobiva packe u Bruxellesu od onih što drže ključ njegova napredovanja „među svojima“. Milanović pak nema takve ambicije i otvoreno dere po toj dokazano najnesposobnijoj EU-birokraciji u povijesti koje nije, jer ne zna, riješila nijedan krucijalni problem Starog kontinenta, nego već tri godine otvoreno huška na rat umjesto da zagovara mir i sigurnost dogovorima i suradnjom.
Plenkoviću i nadređenima mu u Bruxellesu, na čelu s drugomandatnom Ursulom Röschen/Ružicom von der Leyen i buljukom istomišljenika, ukljućivo CRO premijera, nikako da prodre iz debela mesa među sive vijuge notorna činjenica, vidljiva i s egzoplaneta Keplera-452b, da bez razgovora s Vladimirom Vladimirovičem Putinom, njegovom Rusijom, rat u Ukrajini neće završiti. Bez dogovora Zapada s Putinom o završetku rata u Ukrajini, ta zemlja i sav zapadni svijet – koji manipulira s naivnim Volodimirom Oleksandrovičem Zelenskim – Zapad ne može pobijediti Putinovu Rusiju i istjerati je iz Ukrajine. Doduše, može isprovocirati Treći (nuklearni) svjetski rat i time prouzročiti suicid čovječanstva.
Milanović, i ne samo on, nego i pametni ljudi širom svijeta zagovaraju mirotvorno rješenje za tzv. zelenim stolom, pregovorima zaraćenih, ne natjecanjem tko će ubiti više ljudi i razoriti više civilnih domova. Koje to Plenković drugo rješenje nudi!? Nastavak ubijanja i razaranja, jer sav tzv. kolektivni Zapad već tri godine nije kadar Putinu staviti ni soli na rep. Sve šuplje teorije o Putinovoj eliminaciji su sramotno pale u vodu: od tzv. događanja naroda i međunarodne farse s pokojnim Navaljnim do teza o smrtnoj bolesti, psihičkom rastrojstvu, dvojniku, vojnom udaru, etc. Unija i CRO premijer neutemeljeno raspaljuju proturusku histeriju i šire lažni strah od skore Putinove vojne agresije na Uniju, pa su nakanili duboko zavući ruku u džep poreznih obveznika (880 milijarda eura, sic transit?) za naoružati se do zuba.
Milanović otvoreno dere po dokazano najnesposobnijoj EU-birokraciji, u povijesti koje nije, jer ne zna, riješila nijedan krucijalni problem Starog kontinenta, nego već tri godine otvoreno huška na ratRatnohuškačka histerija na entu, do posljednjeg Ukrajinca!? Milanović je godinama protiv takve sulude politike bildanja neprijateljstava. Plenković pak – svojatajući Hrvate i Hrvatsku kao da su njegovo čačinstvo – njezin je gorljivi trbuhozborac. Autokrat, koji u tzv. Samostalnoj, Neovisnoj i Suverenoj nije pritisnuo pod svoju bakandžu još samo vojsku i tajne službe (ne da mu Ustav RH), ali na tomu ne prestaje raditi (vidi pripreme Zakona o obrani), arogantno poistovjećuje sebe, svoje karijerne ambicije i političku volju podilaženja Bruxellesu i Zapadu sa „stavom Hrvatske, Zapada i svih ostalih“. Arogantnom CRO premijeru nije jasno da on nije „Hrvatska, Zapad i svi ostali“ (!?). Međunarodno validno vanjskopolitičko stajalište RH je samo što – strogo slijedom ustavnih ovlasti – dogovori s predsjednikom Republike. Njegovo osobno stajalište je samo za njegovu kućnu uporabu, nije, ne smije i ne treba biti – Hrvatske i Hrvata. Nema tu soliranja i istrčavanja pred rudo kad je nacionalni interes u pitanju.
U provali bijesa, jer mu predsjednik Republike opet kvari liderski imidž kod „drage Ursule“ (iz službene prepiske), premijer izjavom novinarima baca građanima prašinu u oči i ne govori istinu. „Rusija je agresor u Ukrajini i razlog u prošle tri godine zašto je vaša cijena plina, vaša cijena struje, cijena nafte koja dolazi u Hrvatsku veća i puno zahtjevnija za platiti“, tvrdi. „Rusija je ta koja je okupirala i ilegalno anektirala četiri ukrajinske regije plus Krim. Rusija je ta koja je odgovorna za milijune izbjeglica i prognanih, za razaranje ukrajinskih gradova i infrastrukture.“
Stajalište koje trbuhozbori Plenković – a Donald John Trump ga je netom po useljenju u Ovalni ured skresao u Bijeloj kući Zelenskom u oči, i to pred tv-kamerama! – krivotvoran je „alibi“ zločinačke Bidenove politike uz koju su neodgovorno stali čelnici EU-a i NATO-a, uključivo premijera RH. Ne i predsjednik RH. Zelenski, kao predsjednik Ukrajine, najodgovorniji za živote i imovinu 45 milijuna svojih sugrađana, prvi je na listi krivaca za rat, jer je dopustio Josephu Robinette „Joe“ Bidenu, Jr., Ursuli von der Leyen, Jensu Stoltenbergu i tzv. partnerima/saveznicima proameričkoga tzv. kolektivnog Zapada pretvoriti Ukrajinu u poligon za rat protiv Rusije.
Zelenski, kao razuman čovjek i odgovoran državnik, nije smio slušati SAD/EU/NATO-ove suflere, izazivati Putina NATO-ovim projektilima uz rusku granicu, maltretirati rusku narodnu manjinu u pokrajinama gdje je većina, iznevjeriti sporazume Minsk 1 i 2… Zelenski je bio ljudski i kao političar dužan reći „ne“ ratu u kojemu nije mogao niti će pobijediti, tuđem ratu u kojemu će se razarati njegova domovina i ubijati Ukrajinci. Za te Plenkovićeve „milijune izbjeglica i prognanih“ najprije su krivi Zelenski, Biden, Von der Leyen, Stoltenberg i sljedbenici, uključivo Plenkovića, koji pleše u istomu ratnohuškačkom ritmu, a kolateralno Rusi. Razumljivo je, cijela povijest ljudskog roda to potvrđuje: ljudi bježe od rata i smrti.
Smiješna je država u kojoj predsjednik zastupa jedno, a premijer drugoI baš zato što se Plenković od početka napadno trsi pokazati Bruxellesu bezuvjetnu pravovjernost, pa što tzv. obične/male CRO ljude koštalo da koštalo, hrvatski građani njegovom krivnjom plaćaju puno skuplju struju, plin, naftu i derivate, kolateralno i sve ine proizvode i usluge, trpe visoku inflaciju, pada im životni standard, natalitet, pola milijuna mladih se iselilo u inozemstvo, rastu depresija i beznađe… Hrvatski premijer nekritički i bez pardona prihvaća sve što dokoni bruxelleski činovnici smisle, pa i 18 paketa tzv. sankcija Rusiji (zbog „ničim izazvane“, sic transit, „agresije na Ukrajinu“), čiju cijenu plaćaju građani.
Gdje je tu ekonomska računica da se – u znak solidarnosti s pogrešnim ratnim politikama i tuđim ratovima u tuđoj zemlji, dodvoravanja ili čega već? – Hrvatska naprasno odrekla deset puta jeftinijega ruskoga prirodnog plina i nafte samo zato što je Rusija napala Ukrajinu da bi kupovala puno skuplje američke i energente njihovih feuda po svijetu!? Zašto se ruskih energenata nisu odrekli Mađari, Slovaci, Bugari, dijelom i jače industrije u Uniji? Plenkovićev je krimen, što on drži pohvalnim i diči se u Uniji, da je Hrvatska već 2023. godine osam puta povećala uvoz iz SAD-a, a 91 posto uvoza je činio ukapljeni prirodni plin (LNG) iz škriljevaca. Skup kao samo zlato. Odricanje od jeftinih ruskih energenata, Njemačka već dvije godine plaća recesijom i ta antiekonomska politika EU-a jača ekstremnu tzv. desnicu po Starom kontinentu.
Plekovićeva politička benderovština – ideje naše, benzin vaš – skupo stoji hrvatske građane, a sudeći po eskalaciji i tzv. obrambenih zahvaćnja u džepove poreznih obveznika, stajat će ih još skuplje. Gomilanje oružja – što je snažna bruxelleska opsesija nakon Trumpova ulaska u Bijelu kuću, kojim se virusom zarazio i Plenković – postaje važnije od kruha. Kaže Milanović: „Ukrajini smo poklonili 35 tenkova, a što mo dobili zauzvrat? Ništa!“ A nije baš ništa, Plenković dobiva tople zagrljaje Zelenskoga, i to pokazuje na televiziji. Nek’ se zna.
„Nema nikakvog opravdanja da se ne razgovara s Putinom“, poručio je Milanović s presice sa slovačkim kolegom Petrom Pellegrinijem na Pantovčaku. „Čemu inače služi diplomacija? Dnevnicama? Plaćama? U Ukrajini sam na strani slabijega, ali Ukrajinaca kao naroda, ne vlasti.“ Plenković je protiv razgovora s Putinom, iako mora da je svjestan kako ga „njegovi“ ne mogu pobijediti. No, kontroverzni francuski predsjednik Emmanuel Macron, jedan iz gnijezda proturuskih, ratnohuškačkih jastrebova, koji jamačno nije prebolio Napoleonovu maloumnu „šetnju“ u Moskvu 1812. godine, neki je dan nazvao Putina telefonom.
Razgovarali su prvi put nakon tri godine, navodno konstruktivno, dva sata, o Ukrajini i Bliskom istoku. Putin je kazao Macronu da je „sukob u Ukrajini posljedica politika zapadnih zemalja, koje su godinama ignorirale sigurnosne interese Rusije, a sada provode politiku produljenja sukoba i neprijateljstava“. Mogući mirovni sporazum o Ukrajini, drži Putin, „treba biti sveobuhvatan i dugoročan, omogućiti uklanjanje temeljnih uzroka ukrajinske krize i temeljiti se na teritorijalnim realnostima“. Na tom je tragu i Trumpova ideja, koji je upravo bio obustavio dostavu Ukrajini američkih granata velikog kalibra i protuzračnih raketa.
Pa onda, ako već počinju puhati neki drukčiji vjetrovi u vanjskopolitičkom tzv. mainsteamu nego prije Trumpova povratka na vlast i bitne promjene politike Bijele kuće prema Ukrajini i Putinovoj Rusiji – obustava dostave oružja u naponu ruskih vojnih napredovanja nije slučajna – kakav to ili čiji „mirotvoran interes“ zagovara Plenković granatiranjem Pantovčaka!? I zašto laže sugrađanima i prisiljava ih kupovati skupi plin, struju i naftu kad, eto, tu preko državnog plota imaju desetak puta jeftinije. Rusko, a tržište je tržište, ekonomija – ekonomija. Roba i novac su vrijednost sami po sebi, ne po nacionalnoj ili političkoj oznaci. Recimo, u jeku Drugoga svjetskog rata, krvni su neprijatelji Winston Churchill i Führer bili korisno trgovali visokokaloričnim ugljenom antracitom, pa…
