Brus, Plenkoviću, izraelske vojne akcije protiv milijunskog nenaoružana naroda pod platnenim šatorima, na kiši i hladnoći, izgladnjelog, bolesnog i progonjenog, smišljena je akcija istrjebljenja ljudi s njihovog tla na kojem su im najprije razoreni domovi, škole, bolnice, komunalna infrastruktura...
Svjetski su mediji, pa i hrvatski, izvijestili nekidan o tomu da je „većina država članica EU-a podržala nizozemski prijedlog za preispitivanje provedba sporazuma s Izraelom zbog blokade humanitarne pomoći Gazi“, zbog čega nedužno palestinsko stanovništvo masovno umire, a više od 14.000 djece na rubu je smrti. Hrvatska – uz Njemačku, Italiju, Češku, Litvu, Mađarsku, Bugarsku, Grčku i Cipar – na sastanku ministara vanjskih poslova u Bruxellesu nije podržala preispitivanje tog sporazuma. HDZ-Plenkovićeva je vlada, koja urbi et orbi voli isticati kako je RH, ničim izazvano, bio žrtvom genocidne velikosrpske agresije i bio primoran u Domovinskom ratu braniti goli opstanak svoga naroda, novim je činom iste nečovječne, nemoralne politike stao i u Bruxellesu na stranu genocida.
Tzv. SamostaIna, Neovisna i Suverena nije zaslužila biti osramoćena pred cijelim civiliziranim svijetom, niti je CRO premijer Andrej Plenković imao pravo brifirati smiješno nesposobnog ministra vanjskih i europskih poslova Gordana Grlića Radmana da u Bruxellesu brani Izrael. Kao ni nedavno veleposlanika u UN-u Vladimira Drobnjaka da – na strani SAD-a i Izraela, uz suzdržanost zemalja članica EU-a i protivljenje dvije trećine članica Svjetske organizacije – glasa u Općoj skupštini protiv obustave genocidne agresije izraelske armade na cca 2,5 milijuna Palestinaca u Pojasu Gaze, u njihovoj pradjedovini.
Plenković i njegovi ministri – slijedom determiniranih ustavnih ovlaštenja o sukreiranju vanjske politike s predsjednikom Republike – nemaju pravo provlačiti tzv. SamostaInu, Neovisnu i Suverenu kroz smrdljivo blato međunarodne nepravde, kršenja elementarnih ljudskih prava i sloboda, opravdavanja genocida i etničkog čišćenja tzv. pravom na samoobranu (od Hamasa, sic transit). Hrvatski žitelji ih nisu ovlastiti za nanositi im tu svjetsku sramotu niti je predsjednik RH suglasan: „Plenkoviću, potpora genocidu ne u naše ime!“ Pravo na samoobranu je univerzalno pravo, ali ono nema veze niti može biti alibi Izraelu za istrjebljenje Palestinaca u Pojasu Gaze (najnapučenije enklave na svijetu), na okupiranoj Zapadnoj obali rijeke Jordana i u istočnom Jeruzalemu.
Egzekucija pravde i istine
To je bila Palestina puno prije osnivanja cionističke države 1948. godine i takva ima pravo ostati, što će Izrael biti prisiljen priznati, jer u protivnom ni tzv. međunarodna zajednica neće imati mira na Bliskom istoku. Još 1920-ih godina Židovi su morali pribaviti useljeničke vize za nastanjivanje u biblijskoj tzv. Obećanoj zemlji, a od 1948. godine je izraelska državna politika – jedan od najgorih aparthejda u ljudskoj povijesti – doseljeničko otimanje palestinskih domova, zemljišta, imovine, organizirani policijski i vojni teror, obespravljivanje, konc-logorsko maltretiranje i progon.
Gaza je stratište na kojem danas izraelski Židovi, uz potporu svog lobija na Zapadu, nekažnjeno ubijaju cijeli jedan veliki narod pred očima cijelog svijeta. Bez pardona i imalo srama. Najubojitijim američkim oružjem, glađu i žeđu, uskratom lijekova, energenata… Masakriraju desetke tisuća žena, djece, starih ljudi, invalida, ranjenika, humanitarne aktiviste UN-a i inih organizacija, strane liječnike i novinare, učitelje… sve palestinsko i one koji im dolaze pomoći u smrtnoj ugrozi.
To čini nečovječna vlast naroda koji je jedva jedvice preživio nacističko tzv. konačno rješenje, genocid od 1939. do 1945. godine. Budući da je zlo eskaliralo, izraelski premijer Benjamin Netanyahu i Izrael, optuženi za genocid nad Palestincima, na optuženičkoj su klupi Međunarodnog suda pravde (ICJ) i Međunarodnoga kaznenog suda (ICC).
Izraelski genocid nad Palestincima na njihovoj pradjedovini sramotna je pljuska cijeloj tzv. međunarodnoj zajednici. Verbalne osude najstrašnijeg zločina protiv čovječnosti nakon Drugoga svjetskog rata – neke zemlje, poput SAD-a, čak ne priznaju izraelski genocid, sic transit! – neće privesti pameti bolesno genocidan vjersko-konzervativni Netanyahuov režim ni SAD, glavnog partnera u krvoproliću. Tzv. međunarodno pravo moralo bi vrijediti jednako za sve države koje žele biti dijelom civilizirane zajednice.
I tzv. bi SamostaIna, Neovisna i Suverena, s uvjerljivim iskustvom, je li, Domovinskog rata, morala biti na strani tzv. međunarodnog prava/pravde u svim vanjskim politikama. To je temeljni interes malih i ne baš moćnih naroda žele li opstati u svijetu globalne nepravde. Ne podanički se nuditi u problematičnim tzv. partnerstvima, koja danas jesu, sutra više nisu niti trebaju biti. Npr. sa SAD-om. Najprije degutantan zavodnički tango s proizraelskim Josephom Robinette „Joe“ Bidenom, Jr., što je rezultiralo sramotnim Drobnjakovim glasanjem u UN-u, pa promiskuitetni pokušaj hvatanja neukog plesača koji prethodnika ne može smisliti ni nacrtanog!?
Komu će Hrvatska pomoći – uključivo vladinih upravo odobrenih milijun eura (za neko vrijeme?) humanitarne CRO pomoći Gazi – time što valjda želi izbjeći nemilost kakvu je Donald John Trump gnjevom upravo sručio na južnoafričkog predsjednika Cyrila Ramphosa: „Provodite genocid nad bijelcima! Povucite optužbe protiv Izraela, na Međunarodnom sudu za genocid u Gazi!“ Za razliku, npr., od susjedne Slovenije i dijela EU-a, ali i 143 od 193 zemlje članice UN-a, RH nije priznao državu Palestinu iako na vrućem pustinjskom pijesku nema mira bez samostalne palestinske države, koju će priznati Izrael, a ta država živjeti u miru sa židovskom.
Hrvatska pak tzv. Samostalna, Neovisna i Suverena očito ima neki veliki problem ne samo s tzv. međunarodnim pravom i pravdom već i osudom izraelskoga genocida s tim u vezi. Naime, povijesna je činjenica kako su ustaše u tzv. NDH, na krijesti nacističkih rasnih zakona (koji su vrijedili i za Srbe i Rome u tzv. NDH) pobili u svojih cca 40 konc-logora i isporučili u njemačke tvornice smrti više od 35.000 Židova. Svega ih se oko 5000 spasilo bijegom u partizane ili u fašističku, talijansku okupacijsku zonu. A tzv. Samostalna, Neovisna i Suverena danas slavi nacifašističku prošlost i službeno dopušta najneznanstveniji povijesni revizionizam, prikazujući negativno i partizane i Titov najorganiziraniji u okupiranoj Europi, najveći i najmoćniji pokret otpora u Drugomu svjetskom ratu.
Kompleksi ustaškoga genocida
Treba li se zato, iskompleksirane HDZ-Plenkovićeve vlasti prošlošću, takav RH „iskupiti Izraelu“ za ono što je veleizdajnički šljam u ustaškim odorama 1941. – 1945. godine (u)činio židovskom narodu? Tzv. prvi je hrvatski predsjednik Franjo Tuđman – osnivač političke ZNA SE opcije kojoj se uspeo na čelo na tajnom skupu svojih pristalica u baraci na nogometnom igralištu na zagrebačkom Jarunu (ostali su „osnivači“ s mogućim protukandidatima ostali prevareni u hotelu „Panorama“, sic transit) – uvrijedio Izrael 1990-ih godina blesavom izjavom: „Sretan sam što mi supruga nije ni Srpkinja niti Židovka.“
Ubrzo je to povukao, samouki „povjesničar“ je to izbrisao iz knjige, ali šteta je ostala još nekoliko godina. Vodstvo pak židovskog političkog naroda u RH je par godina bojkotiralo HDZ-Plenkovićevu službenu tzv. komemoraciju u povodu proboja preostalih zatočenika iz konc-logora Jasenovca, jer su smatrali licemjernim toleriranje rastućeg proustaštva u društvu. Jamačno i sve njemačke vlasti nakon Drugoga svjetskog rata imaju kompleks Hitlerovoga tzv. konačnog rješenja (cca šest milijuna zvjerski pobijenih Židova iz cijele Europe), pa Berlin „ne vidi“ izraelski genocid i njegov ministar vanjskih poslova sramotno glasa u Bruxellesu o nizozemskom prijedlogu za sankcioniranje Izraela. Kao i Plenkovićev Grlić Radman, marioneta bez vlastitog stajališta i vjerodostojna ponašanja, kojem se diplomati smiju iza leđa.
Nekidan se pak dogodilo da je vlast poslala specijalce, koji su nasilno pokupili skupinu mladih što su pred Ministarstvom vanjskih i europskih poslova, s palestinskom zastavom i maramama, prosvjedovali protiv izraelskoga genocida u Palestini. Odvezeni su na policijsku obradu, neki zadržani preko noći, te su prijavljeni za narušavanje javnog reda i mira.
Smiješni nesposobnjaković – kakva država takvi i diplomati!? – nije želio objasniti novinarima zašto se u Bruxellesu usprotivio Nizozemcima, pa se nešto uzmucao i ispao još nesuvislijim: „Nije to bilo nikakvo glasanje ili određivanje prema Izraelu. Nas sve skupa zabrinjava situacija u Gazi. Mi smo se uvijek zauzimali za to da se nastave razgovori s Izraelom i istodobno apeliramo da se spriječi humanitarna katastrofa u Gazi.“ Ni njegov šef, u kojega gleda kao u boga, pa ponavlja gotovo od slova do slova svaku riječ što ju ovaj izrekne o bilo čemu, nije bio određeniji kad je pitanje zauzimanja za pravdu i istinu. A nijedna nije na izraelskoj strani.
„Mislim da je to bila tek preliminarna rasprava“, kazao je Plenković. „Ono što je važno jest da se zalažemo za mir, za prestanak vojnih akcija, koje nemaju za cilj, ali se događa da stradaju civili. Odnosi EU-a i Izraela zahtijevaju jedno dulje vrijeme i puno cjelovitiju i sadržajniju raspravu.“ Brus, Plenkoviću, izraelske vojne akcije protiv milijunskog nenaoružana naroda pod platnenim šatorima, na kiši i hladnoći, izgladnjelog, bolesnog i progonjenog, smišljena je akcija istrjebljenja ljudi s njihovog tla na kojem su im najprije razoreni domovi, škole, bolnice, komunalna infrastruktura…
Za takvo što nema opravdanja i mora biti međunarodno sankcionirano, jer je to notorni genocid po svim međunarodnim definicijama. Nikakve tu ne trebaju i ničije rasprave, nego odlučan čin protiv Izraela, a EU je dužan postupiti odlučno i odmah. Sramota je do neba za Hrvatsku što se nije našla među 17 država EU-a koje podržavaju reviziju čl. 2. Sporazuma o pridruživanju koji regulira trgovinske odnose EU-a i Izraela te izričito traži da se „odnosi među strankama temelje na poštivanju ljudskih prava i demokratskih vrijednosti“. Krši li Izrael u Gazi te vrijednosti, ljudska prava i demokratske vrijednosti? Itekako.
Ubojice iz Tel Aviva
Ne bore se Benjamin Netanyahu i njegovi arapofobi protiv Hamasa, jer ga godinu i pol nije i neće pobijediti ni svim američkim oružjem što će još dobiti. Ne bore se ni za oslobođenje talaca, koje godinu i pol ne mogu naći na smiješno malom prostoru od tek 365 četvornih kilometara. Bore se za istrjebljenje cijeloga jednog naroda i čude se zašto taj terorizam izaziva sve agresivniji antisemitizam u svijetu. Neki dan je antisemitizam ubio u Washingtonu dvoje izraelskih diplomata, a incidenti su zaredali i prema diplomatskim predstavništvima drugdje u svijetu. Tko sije vjetar, žanje oluju i uragan, što ubojicama iz Tel Aviva očito nije jasno.
Danas je bespomoćan palestinski narod dovučen na giljotinu. Sutra će biti neki drugi, a oni koji bi mogli opet mu neće pomoći. Međunarodno pravo i pravda sramotno glumataju voajere. Potporom baš takvih među koje, a da nikog nije pitao smije li, Plenković gura RH, predstavljajući svoju državu i njezine žitelje bezosjećajnima za pravdu i istinu. Pa kada jednom, a bit će, samo je pitanje vremena, i Hrvatska opet dođe na red genocidnog agresora, nikoga neće biti – kao u onoj dječjoj priči – tko će povjerovati da je ovog puta vuk zaista došao?
Plenkoviću, potpora genocidu ne u naše ime, Hrvatska nije za neistinu i nepravdu! Tzv. izraelsko pravo na samoobranu, kojim Plenković lakira svoju potporu ubojicama, ne znači pravo na programirano ubijanje palestinskog civilnog stanovništva, a to Izrael čini. To Plenkovićevo „principijelno stajalište“ je principijelni kukavičluk, zapravo sudjelovanja u genocidu. Tisuću i dvjesto ubijenih Izraelaca u Hamasovu upadu u divlja doseljenička naselja u Izraelu prepuna militanata pod zaštitom izraelske policije i vojske nije isto što i osvetnički masakr svega živoga palestinskog u Pojasu Gaze. Nikad neće ni biti ma što govorio Plenković i kojekakvi plenkovići u RH i svijetu kojima se CRO premijer uvlači među debelo meso već treći mandat zaredom.
Europarlamentarka Biljana Borzan je ocijenila sramotnim postupak Gordana Grlića Radmana na ministarskom sastanku EU-a te osudila ponašanje nove/stare predsjednice Europske komisije Ursule Röschen/Ružice von der Leyen jer je propuštala izjasniti se o genocidu u Gazi. Svojedobno je, dapače, o 75. obljetnici Izraela kazala medijima da je „u pustinji procvjetao blistavi cvijet“. Je li ta Njemica, bivša ministrica obrane te zemlje, pati od kompleksa nacističke krivnje za šest milijuna zatrtih židovskih života tzv. konačnim rješenjem, pa pušta i Židovima da se napiju tuđe krvi!? Kurvanjska politika hara trknutim svijetom.
