Kaže naš zapadnobalkanski narod: Lako je tuđim k…em gloginje mlatiti, pa tako i CRO premijeru Andreju Plenkoviću – je li, eskalirajuće bahatom nakon trećega uzastopnog izbora za šefa Banskih dvora – razbacivati pet posto BDP-a sirotinjske i samonedostatne tzv. Samostalne, Neovisne i Suverene, koji novac nije zaradio, za kupnju enormno skupog američkog i nešto zapadnoeuropskog oružja ne bi li udovoljio ulizivačkom politikom tzv. mainstreamu u Bruxellesu, a ovaj arogantu iz Ovalnog ureda Bijele kuće. „Ili ćete plaćati za obranu najmanje pet posto svog BDP-a ili vas SAD više neće braniti, nego ću još nagovoriti Putina da vas napadne“, bio je bolno izravan 47. američki predsjednik Donald John Trump i sada više nije čuti u Uniji zborne kuknjave zbog većini NATO-ovih zemalja nedostižnih i do sada dva posto BDP-a.
Pogotovo otkad je Trump zaprijetio Bruxellesu trgovinskim carinama čak i većim no Kini, obustavom isporuke kešovine i oružja Ukrajini, ucjenom kako zemlje EU-a moraju znatno povećati kupnju američkoga ukapljena prirodnog plina (LNG) iz škriljevaca i inih energenata, preseljenjem niza industrija u SAD (npr. automobilske, farmaceutske…) etc. U Bruxellesu se panika dade rezati nožem.
Najnesposobnija se nova/stara birokracija u povijesti EU-a (s Ursulom Röschen/Ružicom von der Leyen drugomandatno na čelu, sic transit) našla u nevjerojatnoj gabuli, ne zna bi li prije piškila ili kakila, pa očito kukavički/kapitulantski pristaje na svaki diktat s one strane Velike bare. Da nije smiješno i jadno, bilo bi tragično kako CRO premijer prenosi tu eurounijsku zbunidbu domaćem općinstvu i brani neobranjivo.
Investicijsko reketarenje
„S obzirom na naš gospodarski rast, koji je među najvišima u Uniji, RH može ispuniti NATO-ove ciljeve o izdvajanju pet posto BDP-a za obranu a da to ne ide na štetu socijalnih ili drugih davanja“, kazao je premijer Plenković nakon NATO-ov summita u Den Haagu, gdje je nazočio šef države Zoran Milanović, te sastanka Europskog vijeća u Bruxellesu. „Te su ambicije itekako dohvatljive. Hrvatska je, neovisno o NATO-u, planirala povećati obrambeni proračun za tri posto do 2030. godine.“
Budući da, tvrdi, gospodarski rast omogućuje veća ulaganja u obranu, je li, čitaj: kupnju više i skupljega zapadnog oružja, omogućuje također da se ubuduće posveti veća pozornost jačanju domaće industrijske i snažne tehnološke baze. „Za ono što Hrvatska ne može proizvesti sama i mora kupovati od drugih proizvođača“, naglasio je Plenković, „osigurat će da to bude po razumnim, a ne prenapuhanim cijenama.“
Nešto drukčije pak razmišlja predsjednik Republike Zoran Milanović po povratku s NATO-ova haaškog summita na vrhu, koji s razlogom nije želio propustiti američki trgovac oružjem i energentima Donald Trump:
„Ne možemo sada prepustiti privatnim investitorima i investicijskim fondovima i dioničarima da nas reketare (enormnim poskupljenjima oružja, a većinom je američko, op. a.) i da nam prodaju robu zato što ima malo ponuđača po cijenama koje će oni diktirati. S obzirom na nove sposobnosti i obaveze što bi ih RH trebao preuzeti, o tomu nije bilo riječi. Ta brigada bi trebala koštati šest-sedam milijardi eura.
Shvaćate li koliki je to novac? Do jučer nominalni BDP Crne Gore. Ja na summitu nisam laskao Trumpu. Nastojao sam biti pristojan. Za svoja oštra stajališta prema Izraelu, koji čini genocid nad Palestincima uz američku potporu, umjesto da im se prizna država, neću odgovarati ni američkom predsjedniku niti njemačkom kancelaru ili predsjedniku. Ne dolazi u obzir.“ Milanović ističe da je Trump trgovac te da je došao i u Haagu, je li, „prodavati američku robu, što i ne skriva. Bojim se da je ovo put prema tomu da i Iran stekne nuklearno naoružanje. Saveznice Irana su nuklearne zemlje. Je li moguće da Iran svojim znanjem i tehnologijom što ih je razvio u posljednjih 30 godina ne bi razvio i nuklearno oružje da je htio? Natrag za diplomatski stol, ratom se nije ništa riješilo“.
Čelnici NATO-a su u Den Haagu dogovorili da države članice moraju do 2035. godine izdvajati za obranu pet posto BDP-a, od čega za 3,5 posto za naoružanje te 1,5 posto za infrastrukturu što bi služila općoj dobrobiti. Nije tajna da je Španjolska zatražila izuzeće od te obaveze budući da ima druge, gospodarske i životnostandardne, preče probleme, a na tom su fonu još neke zemlje, pa će vrijeme pokazati je li Trumpova ucjena i koliko validna. CRO premijer, za razliku od CRO predsjednika, ne dvoji: „Vidimo što se događa u svijetu i moramo ulagati u svoju obranu, što je uvjet sigurnosti i ratnog odvraćanja.“
Ne moramo i puno više no što se ulaže ulagati u veće plaće i mirovine, u proizvodnju hrane, zdravstvo, školstvo, socijalu, znanost, kulturu, sport, zdraviji okoliš, vatrogasce, policiju, infrastrukturu…, je li, u viši životni standard svih građana? Oružje je važnije!? Militanti, ne samo u Bijednoj Našoj, tvrde kako bez obrambene sposobnosti ne može biti većih plaća i višega životnog standarda, a obrambenu sposobnost, pak, jamči – oružje. I tu se krug zatvara zato što militarna/militaristička svijest apriorno negira bilo kakvu potrebu za mirotvorstvom, suradnjom, razumijevanjem i, je li, nemiješanjem u unutarnje stvari drugih zemalja utemeljenima za zelenim stolom. Razgovorima i dogovorima, ne inatima i ucjenama.
Mala zapadnobalkanska Hrvatska nema niti će ikad imati toliko novca da će oružano odvratiti bilo koga od agresije ako je ovaj naumio napasti ju. Tko god ju napadne – ako i kada, pitanje je tek vremena i međunarodnih okolnosti – bit će oružano superiorniji. I pored polovnih Rafalea, tenkova Leopard, dronova Bayraktar, Black Hawkova, sustava HIMARS, Patria transportera… À propos, u samo par dana smiješnog rata pod Krovom svijeta Pakistan je bez problema oborio dva indijska Rafalea, pa…
Ministri srca kamenoga
Jamstvo je hrvatske bolje budućnosti istinsko mirotvorstvo, osnaživanje životnog standarda svih građana i odmak od druknja za tuđe interese u sukobima, nikako svrstavanje u ratnouškačke koalicije i rat. Hrana i ekonomska samodostatnost, mirotvoran razum, ne oružje. Domaći su problemi preči za rješavanje od zavlačenja Plenkovićeve ruke u džep siromaha, koji prosjeku Unije gledaju u leđa.
Hrvatski je BDP po stanovniku i kupovnoj moći na 76 posto prosjeka EU-a. Za život četveročlane obitelji, recimo u Zagrebu, najbogatijem glavnom gradu u regiji, potrebno je 3630,70 eura mjesečno, što je ispod prosječne svote koju su u stanju prosječno zaraditi oba bračna druga zajedno. Dok se premijer hvali rastom gospodarstva, što jest istina, životni standard pada, a cijene roba i usluga rastu brže od kupovne moći prosječnih ljudi.
Nova TV je izračunala koliko novca na ktaju mjeseca ostane prosječnom Austrijancu, a koliko hrvatskom građaninu. Prosječna plaća u Zagrebu je 1525 eura, a u Beču 2849 eura. Razlika od 1324 eura je blizu prosječne plaće u RH. Ako je cijena najma prosječnoga dvosobnog stana u Beču 1300 eura, a u Zagrebu 900 eura, samo će na toj stavci ostati Bečaninu 1200 eura od jedne plaće, a Zagrepčaninu 465 eura. Onima u RH koji rade za minimalac, ne ostane ništa. Zube o klin!
Kruh i mlijeko, meso, deterdženti i sanitarije su skuplji u RH no u Austriji, čak skuplji no u obližnjim slovenskim mjestima uz granicu, a višestruko skuplji no u trgovačkim centrima u BiH i Srbiji uz hrvatku granicu. Jedno šišanje muške glave stoji 15 eura, gorivo poskupljuje dva-tri centa svaka dva tjedna, a majstorske usluge u kućama i stanovima može si priuštiti još rijetko tko. Ali si zato, na trošak tih koji si puno toga više ne mogu priuštiti, premijer Plenković može priuštiti čak 50 njemačkih tenkova Leopard po cijeni od 25 milijuna eura svaki!?
Nema veze, je li, što jedan dron od 200 eura tu čeličnu grdosiju bez problema prevrne naglavačke, zajedno s onih pet duša u njegovoj utrobi.
U državi, čiji premijer glumata pred bruxelleskim činovništvom Elona Muska, na ulicama i trgovima se smjenjuju bučne prosvjedne mase liječnika, medicinskih sestara, učitelja i profesora od osnovne škole do fakulteta, odgajateljica, socijalnih radnika, ljudi iz pravosuđa, penzića… Ljudi se bune zbog nedostojnog društvenog tretmana i plaća s kojima se ne da pristojno živjeti, a Plenkovićevi ministri – srca kamenoga.
Država u kojoj 750.000 zaposlenih od ukupno oko 1,7 milijuna radi za minimalac, iz koje se trbuhom za kruhom iselilo pola milijuna mlađih ljudi u najboljoj radnoj i fertilnoj dobi, pa je prisiljena uvoziti radnu snagu iz tzv. trećih zemalja, država u kojoj pučke kuhinje i socijalne samoposluge niču kao gljive poslije kiše i koja bi, da nije predsjednika RH, besramno slala svoju mladež u tuđe ratove (npr. u Ukrajini), dakle takva država dramatično lupeta u ratne bubnjeve i troši novac na oružje.
Protiv koga Plenković kani ratovati: protiv Rusije, protiv Srbije, protiv Kine zatraži li NATO, protiv koga i za čiji račun!? A kod kuće mu ljudi nemaju dovoljno kruha niti mogu pristojno živjeti. Notorna je neistina da kupnja oružja neće biti nauštrb socijale i životnog standarda. Brus! Itekako jest nauštrb, jer za cijenu oružja će se manje uložiti i u socijalu i u ine životnostandardne potrebe. Sve do mizernih mirovina, koje su sramota u EU. Istodobno, RH je s 5,7 posto povučena novca iz Višegodišnjega financijskog okvira EU-a (do kraja 2029. godine) predzadnja u Uniji. Iza nje je samo Estonija s 4,6 posto. Svi su drugi naplatili više.
Ostap Bender u Zagrebu
Doda li se i povećana administrativna nepredvidivost, tvrde poslodavci, „ta praksa povećava rizik od odbacivanja prijava, stvara nesigurnost i dodatno opterećuje korisnike bez stvarnog doprinosa kvaliteti kontrole“.
Politička stranka Most upravo aklamativno zahtijeva smjenu guvernera HNB-a Borisa Vujčića („HDZ-ova posvojenog djeteta, koje je izmislio bivši premijer Zoran Milanović“) i cijelog Savjeta državnoga financijskog regulatora jer „žive kao kraljevi na račun hrvatskog naroda, a ne obavljaju temeljnu funkciju, kontrolu stabilnosti cijena“. Mostov saborski zastupnik Nikola Grmoja tvrdi da „uz ogromne plaće od 7000 eura, putovanja, saune i teretane, plaćena parkirališta guverneru i bliskim suradnicima za 10.000 eura godišnje po osobi, rasipništvo prelazi svaku mjeru. Zašto narod plaća njihov luksuz dok rastu cijene hrane i ostalog.
Sjetimo se kada su, zajedno s vladom Andreja Plenkovića, ukidali kunu i uvodili euro, govorili da će cijene porasti neznatno, a sada svi vidimo da su lagali i prevarili narod. Dosta je, nećemo više gledati kako ta kasta uživa i troši na račun naroda dok narod trpi“. Ta ista kasta, od Plenkovića naniže, sada laže i za račun zapadnih ratnih predatora plaši mase time da će Hrvatska biti napadnuta i hitno se mora naoružati. Što košta – košta! Obrazac je jasan, benderovski: ideje naše, benzin vaš. Sic transit.
