Kešimir Sever, sindikalac koji godinama iskače iz svake paštete, ima od 1. lipnja 2025. novi unosan posao.
Kešimir Sever, sindikalac koji godinama iskače iz svake paštete i prava je medijska „zvijezda“ u zviždećim uličnim/prvomajskim ešalonima protiv bezočnoga kapitalističkog, je li, „eksploairanja čovjeka po čovjeku“ ima od 1. lipnja 2025. novi unosan posao.
Iako je već jednom nogom solidno u mirovini. Premijer Andrej Plenković ga je na zatvorenoj vladinoj sjednici instalirao za predstojnika reosnovanog Ureda za socijalno partnerstvo radi (ukinutog prije 12 godina), priopćio je javnosti, obavljanja „stručnih, analitičkih, savjetodavnih i administrativnih poslova za potrebe vlade i premijera, s ciljem jačanja socijalnog dijaloga i partnerstva na nacionalnoj razini“. Iz ešalona protiv divljezapadnoga CRO kapitalizma, taj je sindikalist karijerno iskočio pred vladine jasle.
Ako je CRO premijer reosnovao Ured za socijalno partnerstvo, hoće li ukinuti GSV kako isti ljudi ne bi na dva mjesta obavljali isti jalov posao? Neće.On, koji se više desetljeća navodno pretrgavao dokazujući CRO vladama koliko griješe prema svojim građnima neprirodnim bildanjem privatnog vlasništva s tzv. tržišnim predatorstvom, kojemu čovjek više nije čovjek, nego radna snaga, plaćena tek toliko da preživljava i bez mnogih već stečenih radničkih prava, sada je pristao gurnuti pod tepih ta sindikalna desetljeća radi „potrebe vlade i premijera“!? A te „potrebe“ i ranijih vlada i premijera očito nisu bile na makar pristojnoj razini socijalnog dijaloga i partnerstva, jer u protivnom ni Sever niti traljav sindikalni pokret u RH ne bi imali smisla. Sudeći po učincima utjecaja na vladine odluke i praksu poslodavaca glede&unatoč radničkih prava, i nisu osobito. Sindikati su tolerirani tek kao tratinčica u zapućku tzv. CRO demokracije.
Istodobno, tripartitno se Gospodarsko-socijalno vijeće (GSV) – skupina desetljećima istih sindikalnih čelnika koji svo vrijeme retorički tupe jedno te isto te predstavnika poslodavaca i vladinih dužnosnika – ne samo nije iskazalo autoritetom u afirmaciji socijalnog dijaloga i partnerstva, time i zadovoljavajućeg položaja radnika već se (kao debatni klub uz kavicu, sokove i kiselu vodu) čak nije ni redovno sastajao. Događalo bi se da neku škakljiviju sindikalnu inicijativu za raspravu sabotiraju ili poslodavci ili vlada, pa se onda sindikalisti pjene medijima, a s figom u džepu mole boga da nije bilo prilike da ih preglasaju združena dva GSV partnera.
Mudar je pûk još u tzv. socijalističkomu mraku, potkovan iskustvom, bio iznjedrio i danas važeću pametnicu: ako želiš da se neki problem ne riješi, osnuj komisiju za riješiti ga. U tzv. Samostalnoj je, Neovisnoj i Suverenoj pak „komunistička“ komisija – navlas iste svrhe i razloga – „novohrvatski“ preimenovana u povjerenstvo, ured, upravu, agenciju, savjet, vijeće, itsl. Nije šija, nego vrat?
Budući da je položaj radnika u RH ponižavajući, jer se, je li, ne mogu nositi s rogatima u interesnom ešalonu poslodavci-vlada, a sindikalna je scena dozlaboga razmrvljena na gotovo 400 često i međusobno oštro suprotstavljenih sindikata – čelnici im se ne podnose, ne mogu se vidjeti ni nacrtani! – sindikalna je borba mučna i neizvjesna. Tim više, jer je i vlada bacila kosti među njih, pa priznaje samo – tzv. reprezentativne. Pa kad jedni organiziraju štrajk i ine zakonom dopuštene oblike borbe za legitimna radnička prava, veće plaće, bolje uvjete rada i dostojanstvo – npr. u školstvu, predškolskom odgoju, zdravstvu, pravosuđu, penzići, etc. – drugi se ne žele odazvati i izravno idu vladi na ruku. Pa Banski dvori posprdno minimaliziraju broj štrajkaša, prijete sankcijama, sindikaliste ucjenjuju otpuštanjem s posla…
Smiješno je slušati Severa kada ispovjedno tepa da se savjetovao s obitelji o tom novom poslu, da ga je podržao 16-godišnji sin, da mu nova plaća neće podebljati mirovinuTo su, ali i niz drugih i puno važnijih, neriješenih pitanja položaja radnika u tzv. divljezapadnomu CRO poduzetničkom sustavu teme kojima se ne samo mora baviti GSV nego ih učinkovito rješavati na dobrobit i radnika i ekonomije zemlje. A ne rješava ih, problemi se umnožavaju, pogoršavaju i izazivaju daljnje tenzije između radnika, poslodavaca i državne politike koja ih ne štiti niti ima razvojnu viziju gospodarstva u kojemu čovjek mora biti ispred tržišnog profita na jeftinoj i obespravljenoj radnoj snazi. Nitko od triju ključnih aktera – sindikati, poslodavci i vlada – nisu se iskazali, pa Eurostat navodi sramotne podatke o cijeni radne snage u RH, plaćama, produktivnosti rada, uvjetima rada, itsl. Hrvatska je time zadnja ili pri dnu u odnosu na ostalih 26 članica tzv. europske obitelji.
Krešimir Sever će, Plenkovićevim nedvojbenim povjerenjem u njegov sindikalni utjecaj i inicijativom o još jednomu vladinom uredu – kakvih je već sva sila za razna područja, napučenih činovnicima iz vladajuće koalicijske kvote – Uredu za socijalno, iz temelja mijenjati nezavidno stanje radničkog položaja u odnosu na poslodavce i vladinu politiku? Neće, jer to nije kadar i kad bi uistinu želio, i jer ga sindikalna javnost i poslodavci doživljavaju kao politikanta koji se prodao CRO premijeru, a ovaj mu je pozicijom predstojnika Ureda honorirao sindikalnu naklonost. Radiš za onoga tko te plaća, a Severa će novcem poreznih obveznika plaćati CRO vlada premijera Andreja Plenkovića.
U povodu Severova imenovanja u lijepo plaćenu državnu službu ni za kakav radnicima korisniji rad od njegova sindikalnog, medijski nije ostalo neprimijećeno kako je svoju verbalno preglasnu „proradničku“ karijeru bildao vezanjem lancima pred Hrvatskim saborom u znak, je li, prosvjeda protiv potpisivanja RH aranžmana i zajma s MMF-om u doba premijera Ivice Račana (SDP). Poteze je premijera Ive Sanadera (HDZ) usporedio s Alanom Fordom, a premijerku Jadranku Kosor (HDZ) žestoko napadao zahtjevom za uvođenje poreza bogatašima. Naravno da se sve svelo na ono o peseku i karavanama što prolaze. Baš kao i njegovi sindikalni juriši na premijera Zorana Milanovića (SDP), jer da „uzima građanima ne bi li se što duže odrao na vlasti“.
Sever, koji se više desetljeća navodno pretrgavao dokazujući CRO vladama koliko griješe prema svojim građnima neprirodnim bildanjem privatnog vlasništva, sada je pristao gurnuti pod tepih ta sindikalna desetljeća radi „potrebe vlade i premijera“!?E sad, nakon što je registrirao kako je Andrej Plenković zaredao vezati mandat za mandatom i HDZ se čvrsto koalicijski bio usidrio u Banskim dvorima te u saborskoj tzv. stabilnoj većini, „radnički trubun“ Krešimir Sever, na negodovanja dijela (preko)brojne sindikalne scene, snage tigra od papira, pobrzao je dizati rep CRO Plenkoviću pohvalama zbog rasta bruto minimalca, plaća dužnosnicima, itsl. kao „jamstvu kvalitetnih ljudi u politici“. I, „kvalitetnim ljudima u politici“ to nije ostalo neprimijećeno, ali ni medijima kojima su mecene/jataci upravo – „kvalitetni ljudi u politici“.
Pa je tako novi i jamačno unosniji posao dugogodišnjeg predsjednika Nezavisnih hrvatskih sindikata Krešimira Severa od ionako natprosječno plaćenoga sindikalnog izbio kao nacionalni razlog za intervjue, pozive u tv emisije (čak u Dobro jutro, Hrvatska, sic transit), gdje se naveliko hvali vladin/Plenkovićev mudri potez radi „jačanja socijalnog dijaloga i partnerstva na nacionalnoj razini“. Za što nema sposobnijeg operativca od iskusnog Krešimira Severa. Nema veze, je li, što taj bivši sindikalac već ima gotov projekt zapošljavanja ikstog broja novih činovnika u Uredu u nekoliko odjela, koji će pripremati nove tone papirnih i elektroničkih materijala kakvi, slijedom birokratskog iskustva, niti komu trebaju niti će ih tko pročitati, a kamoli primjenjivati tu činovničku pamet.
U prebirokratiziranoj tzv. Samostalnoj, Neovisnoj i Suverenoj već kusa kruh poreznih obveznika cca 250.000 činovnika na svim razinama tzv. upravljačke piramide, desetak ministarstava upravo raspisuje natječaje za zaposliti više tisuća „stručnih mladih ljudi bez kojih ne možemo“, a nakon što se u lokalnoj/regionalnoj samoupravi ustoliče nakon ovih izbora novi/stari općinski načelnici, gradonačelnici i župani, birokratski će udar na radna mjesta s kruhom bez motike opet biti zapanjujući. RH je u tom smislu preskupa i prebirokratizirana tzv. država za broj stanovnika i dohodovni porencijal tzv. realnog sektora.
Smiješno je slušati Severa kada – doduše, svjestan kako će „me neki doživjeti kao Plenkovićevog igrača, ali oni ne znaju ulogu novog ureda“ – ispovjedno tepa u tv-oko da se savjetovao s obitelji o tom novom poslu, da ga je podržao 16-godišnji sin, da mu nova plaća neće podebljati mirovinu, „jer više nema obračuna na osnovi 10 najpovoljnijih godina staža“, da ne odustaje od svojih temeljnih sindikalnih stajališta u korist radnika, itd., itsl. Sugerira, je li, kako nije prodao svoj sindikalni integritet za Judine škude i vladin tapecirung na unosnijem fotelju od sindikalnog, pa ostaje najširoj javnosti i njegovim sindikalnim drugovima zaključivati o moralnom profilu „sindikalnog borca za radnička prava“, koji je gotovo dnevno iskakao iz svake paštete i bio medijska zvijezda.
„Da sam se htio prodati Plenkoviću, učinio bih to ranije“, kazao je Novom listu. „Socijalno partnerstvo danas nije na razini na kojoj bi trebalo biti (a što je upravo on radio na čelu GSV-a!? – op. a.), a Ured za socijalno partnerstvo bi trebao pomoći da se stvari poboljšaju. Nedostaje nam snažnija komunikacija vlade, poslodavaca i sindikata, imamo situaciju da su neka ministrstva uključivala socijalne partnere u pripremu zakona i propisa već od najranijeg doba, a neki su nam (GSV-u, op. a.) slali prijedloge prije no što uđu u proceduru. Nedostaje odgoja za tu vrst demokracije, a nedostaje i orijentacije za kolektivno pregovaranje. Želim vjerovati da čemo mi to pomaknuti zato što nam, kao zemlji, to stvarno treba. Posvađani smo uzduž i poprijeko, nema nikakvog povjerenja, ili ga je vrlo malo, a premali smo da ne bismo razgovarali. Što češće sjednemo i razgovaramo, manje su mogućnosti za konflikte.“
Ako je CRO premijer reosnovao Ured za socijalno partnerstvo, hoće li ukinuti GSV kako isti ljudi ne bi na dva mjesta obavljali isti jalov posao? Neće. Koalicijski činovnici imaju obitelji, a te obitelji moraju od nečega živjeti.
