Hrvatska živi tuđmanizam. Tri četvrtine društva, čak i dobar dio glasača ljevice, uronjeno je u Tuđmanovu paradigmu da je Jugoslavija od 1918. do 1991. bila Mordor Hrvatske; da je bila izložena jednoj te istoj, mračnoj i krajnje represivnoj velikosrpskoj utlaci, što naravno neistinito, izjavio je politolog s Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu Stevo Đurašković u emisiji Vide TV Kontrapovijest s Hrvojem Klasićem, koju možete gledati na ovoj poveznici.
Đurašković, koji je s Klasićem razgovarao o političkom razvoju i nasljeđu Franje Tuđmana, smatra da “tuđmanizam postoji kao politička teorija. “On je verzija hrvatske lokalne ideologije, koju je Tuđman razrađivao trideset godina i koji je pretočen u ideološki program HDZ-a . Njegova je postavka kako Hrvati “tisuću godina čekaju da stvore državu, što je postalo moguće tek uz nacionalnu pomirbu , pa bi Tuđman bio “neka vrsta hrvatskog Fukuyame koji je doveo do kraja hrvatske povijesti .
Tuđman je, smatra Đurašković, dijelio uvjerenje nekih inozemnih geopolitičara da države ne mogu biti stabilne ako nisu homogene, i smatrao je da “mogu postati stabilne ako organiziraju razmjenu stanovništva . Mislio je da Hrvatska i Srbija mogu postati faktor stabilnosti na Balkanu i ne dopustiti da budu igračke u rukama velikih sila ako prije toga zamijene Srbe za Hrvate. Mislio je da se to može postići dogovorom, i zato se pokušavao dogovarati s Miloševićem. Kad to nije bilo moguće, došlo je do rata, koji je iskorišten za ciljeve koje je Tuđman najavljivao. Oko toga je bio vrlo jasan: Srbi su remetilački faktor u Hrvatskoj, stalno služe strane gospodare protiv hrvatske državnosti, i trebaju biti odstranjeni , objasnio je Đurašković.
Izložio je razvojni put Tuđmana od prijeratnog SKOJ-evca preko partizana do nacionalističkog disidenta komunizma, rekavši kako je na mladog Tuđmana, kao i na tolike srednjoškolce i studente tridesetih godina dvadesetog stoljeća, utjecao Miroslav Krleža. “Danas ne možemo ni pojmiti da jedna osoba može imati takvu idejnu snagu, da mlade dovede do komunizma , kazao je Đurašković dodajući kako je Tuđman sam priznao da ga je na učlanjenje u SKOJ, Savez komunističke omladine Jugoslavije, navelo čitanje Krleže.
“Biti komunist u to vrijeme značilo je otprilike ono što je osamdesetih značilo biti punker, ili ono što danas znači kada se mladi ljudi ‘outaju’ , naveo je primjer Đurašković. “U pristojnoj građanskoj obitelji prije Drugog svjetskog rata bilo je bolje reći da si homoseksualac nego da si komunist. Ako si bio komunist, pila se voda sa šećerom , kazao je. Mnogi istaknuti komunisti, poput Ive Lole Ribara, Marijana Badela ili Eugena Pusića, bili su izdanci visoke srednje klase iz uglednih obitelji. “Ako ste tada htjeli biti mladi buntovnik, bili se komunist. To je bilo ‘in’, to je bilo šokantno , kaže Đurašković.
Iznio je i svoju ocjenu Tuđmanova nasljeđa, rekavši kako je pozitivno što je “znao stvoriti samostalnu Hrvatsku , a smatra i da bi rat protiv Hrvatske izbio i bez Tuđmana. “Propaganda iz Beograda bila je prejaka, ali, s druge strane, i sam je izazvao rat, jer je bio opsjednut idejom etničke homogenosti. Mislio je da s Miloševićem može postići razmjenu stanovništva , kazao je Đurašković dodajući kako velikom Tuđmanovom pogreškom smatra to što nije htio razgovarati s velikom većinom hrvatskih Srba koji 1990. nisu glasali za nacionalnu Srpsku demokratsku stranku, SDS, nego za SKH-SDP.
Tuđman “nije bio NDH nostalgičar , kaže Đurašković. “Bio je kruti ideolog koji je mislio da će svi Hrvati ići skupa kad on osvoji vlast i proglasi pomirbu. U HDZ-u je bio apsolutni autoritet, naročito nakon raskola i odlaska lijeve struje 1993. godine. Teško ga je svrstati u moderne kategorije jer je imao jako konzervativnu ideju društva koja je odgovarala kraju 19. i početku 20. stoljeća. Ličio je na neku vrstu starog južnoameričkog predsjednika s autoritarnim tendencijama.
A opet, smatra Đurašković, Tuđman nije bio diktator. “Imali smo višestranačje, nismo imali autoritarni sustav. Adam Michik nazvao je takvo društvo ‘demokraturom’, demokracijom s protezama: formalno smo imali slobodu javne riječi i štampe, ali to često nije funkcioniralo, uz izgovor rata ili zato što je Tuđman neovisni tisak i dio oporbe optuživao da rade protiv Hrvatske i protiv njega osobno. Imao je viziju da je on sam neka vrsta hrvatskog Mesije , kazao je politolog Stevo Đurašković u emisiji Kontrapovijest Hrvoja Klasića.
