Trideset grama života

Otputovao bih i ponio nekoliko stvari
koje stanu u ruksak. I nužnu prošlost.
Otputovao bih bez sigurnog odredišta,
bez karte, prijevoza, suputnika, pješice,
provjeriti može li se svijet vidjeti
onako kako ga nisam vidio jučer.
i onakvog kako sam ga jučer vidio.
Neće biti sve isto!? Razlika - to sam ja.

Ne plašim se da bi me putovanje izmijenilo,
jer bi drukčiji bio pogled prema onome izvan mene.

Kanio bih se prečaca, slušao ispovijesti
vozača koji bi stali i povezli me.
Neka mi pričaju. Za to im i služe autostoperi.
Zaustavio bih se da odmorim noge, 
pojedem pohanu piletinu zamotanu u
novinski papir, da se napijem vode.
Od kiše i vjetra štitio bi me šuškavac.

Vodio bih bilješke o vezi između srca i oka,
uz pomoć tragova svoje prošlosti, i o budućim sudarima 
između mašte i straha,  pogrešnih koraka i cilja.

Katkada svjedočim na Facebook Reels
prisilnoj dresuri pasa.
Podčinjavanje je brzo.
Psa se slama
fizičkim pritiscima, uzicom
i glasnim zapovijedima.
Mora nepomičan slušati,
bez otpora,
kako bi postao
pouzdan radni pas.

Isti način pokoravanja
Prisiljavao je robove
na poslušnost.
A i danas ga primjenjuju
mnogi roditelji
na vlastitoj djeci.
Crkva je odustala od batina.
Ona podčinjava propovijedima.
Škola predavanjima ex cathedra.
Država je svjetovna crkva.
Ima policiju i psihijatriju 
za neposlušne.

Kapitalisti cijede i prijete
da ostat će bez posla,
bez hrane, bez života.
I radnici pognu glave.

Ali postoje oni
koje se ne može staviti
pod kontrolu.
Oni nisu psi s Reels.
Oni su vukovi samotnjaci,
slobodnjaci.
Grade svoj svijet
i odbijaju prijetnje oko sebe.
Zato nemaju ni lanac oko vrata
ni strah u srcu.

Napisao je tek proslov, postavio tlo,
šalovao temelj kuće romana po nacrtu
koji se stalno dopunjuje i usavršava.

Dolazi izlijevanje temelja, zidanje zidova, 
dizanje krova, ugradnja prozora i vrata,
radijatora, unošenje namještaja, slika...
A za to mu trebaju cigla, cement, crijep, 
grede, bačve za vodu, instalacije, alat...

Kuću treba ispuniti i mirisima, stanarima.
Najveći će mu problem biti izgraditi
praznine između zidova, šutnje, neizrečeno,
hodnike po kojima se može lutati.

Kada izgradi kuću, otvorit će vam vrata.
Tada ćete ući unutra i shvatiti da je
cijelo vrijeme gradio i mjesto za vas.

Ljeto je golemo, nemilosrdno, žedno, bijelo;
nadvilo se poput plamenog luka, topi asfalt.
Ljudi rasipaju vodu, peru automobile,
a dok voze limene kutije s klimom, ne sjete se
tridesetgramskih pernatih otkucaja života.

Primijetite vrapce prije nego što njihov
tihi cvrkut postane samo uspomena.
Ne zaboravite te skromne glasnike jutra -
oni pod ovim suncem trebaju tako malo:
komadić prostora i nekoliko kapi vode.

________________________