Dok hrvatski znanstveni vrh s ozbiljnim izrazima lica objašnjava kako je „komplicirano“ razviti elektromotor od par stotina grama za amaterski dron, sjevernokorejski inženjeri – ti isti koje se u našim televizijskim debatama redovito ismijava kao „zaostale“ i „tehnološki nepismene“ – upravo su predstavili novog nuklearnog monstruma. Da, nuklearnog. Ne motorić. Ne bateriju. Ne 3D printani nosač. Nuklearni interkontinentalni balistički projektil s hipersoničnim sposobnostima i čvrstim gorivom.
Naravno, hrvatski mainstream znanstvenici, koji već desetljećima dobivaju državne potpore da bi pisali PowerPoint prezentacije o „vizijama tehnološkog suvereniteta“, i dalje uvjeravaju javnost da smo „na pravom putu“. I dok domaće startup scene slave svaki uspjeh tipa „napravili smo aplikaciju koja broji golubove na trgu“, Pjongjang s nekoliko inženjera i vjerojatno par škripavih tokarskih strojeva – gradi strateško oružje koje tjera američke satelite da preusmjeravaju orbite.
Spavaš li mirno, Tonči Tadiću?
Ti, koji si godinama objašnjavao kako je „Sjeverna Koreja izolirana, jadna i bez tehnološkog potencijala“ dok su u isto vrijeme njihovi znanstvenici testirali motore od ugljičnih vlakana i razvijali čvrsto gorivo za mobilne ICBM sustave. Možda si propustio i onaj sitni detalj da je Kim Jong Un prošlog mjeseca u Pekingu paradirao rame uz rame s Xijem i Putinom. Da, oni su „poraženi“, a mi… pa, mi i dalje čekamo svoj prvi hrvatski čip.
Možda zvuči cinično, ali usporedba je neumoljiva:
- Sjeverna Koreja: hipersonične rakete, tenkovi Cheonma-20, nuklearni projektili spremni za lansiranje.
- Hrvatska: motorić za dron. Još u fazi „istraživanja tržišta“.
Ako ništa drugo, barem možemo reći da smo tehnološki napredni u PowerPoint prezentacijama i optimističnim izjavama za medije. A dok čekamo domaću verziju vijka koji „uskoro kreće u proizvodnju“, možda bismo mogli pogledati prema Pjongjangu – ne zato da ih slavimo, nego da se barem malo posramimo.
Jer ako država koju smo učili ismijavati može proizvesti oružje koje mijenja geopolitičku ravnotežu svijeta, a mi ne možemo sastaviti motorić za plastičnog drona bez tri EU fonda i pet konferencija – onda problem nije u njima.
Problem je u nama. I u „stručnjacima“ koji već desetljećima spavaju mirno.
