Svjedoci su mi bogovi medija, vladari narativa, manipuloklasti, a i njihova digitalna pokornička zajednica, pratioci bez kompasa, preživači narativa, medijski pačići i klikoidi – kako magazin sbperiskop ni ja osobno nismo ni na (plaćeni) poziv, ni samoinicijativno sudjelovali kao podrška u izbornoj kmpanji za račun nekog od kandidata za gradonačelnika Slavonskog Broda i neku od lista za Gradsko vijeće. Angažiran sam bio od strane samog sebe, kao mannheimovski slobodnolebdeći intelektualac. Zato imam nakon izbora pravo zekati se.
Kada sam vidio rezultat(e) izbora u Slavonskom Brodu čestitao sam samom sebi na odluci i okolnostima, smijući se. Naime, lokalna politika u našem velom turističkom mjestu - to ti je kao da kupuješ pureći parizer na sniženju i uvjeravaš se da je to filet mignon, jer je mesar rekao da će "ovaj put stvarno biti drukčije". Licemjerje? Ma to je valuta. Prava. U kampanji se koriste lažna obećanja, a u mandatu – pravi računi. Ah, Slavonski Brod… Grad na Savi, ali kao da pored njega teče neka druga rijeka - rijeka zaborava, gdje pamćenje traje koliko i vijek plakata na stupu. Gradonačelnik na šestom mandatu? To ti je već više od poljoprivredne subvencije i gotovo pa status sveca – Sveti Mirko od Stalne Fotelje. Santo subito, a da nikad nije bio življi. A njegova stranka? Natpolovična većina, kao kad staviš pola svinje u lonac i kažeš: “Gle, još ima mjesta za obećanja.” To ti je kao kad si toliko dugo u vezi da više ne znaš je li to ljubav ili inercija.
Možda je čovjek stvarno dobar – možda ima karizmu kuhanog kupusa i suhog mesa, pa narod u njemu vidi stabilnost. Ili možda samo više nitko ne zna kako izgleda drugačije. Kao kad televizor radi 20 godina – slika žuta, zvuk šuška, ali kažeš: "Ma pusti, znamo gdje šta ide."
Kada je tek započeo s mandatima i kada je prvi put zajapuren, u crnoj košulji, dr. Mirko Duspara, nakon pobjede, protrčao kroz grad, s Ivanovićem i ostalim parteigenossen, Brod je imao više od 10 000 stanovnika više nego danas. Hej, to je čitav jedan kvart, cijela jedna mladost s koferima. Ljudi ne glasaju nogama, bježe trbuhom, glavom, leđima, svime osim glasačkim listićem. I što je najgore? Taj odlazak povećava šanse da isti ostanu – jer ostaju samo oni koji više nemaju snage vjerovati u išta novo.
A većina birača koja je ostala? Ili su glasali s mišljenjem koje se temelji na vjerovanju da je sve što radi M.D. istinito, pravilno, pravedno, sigurno; iskreno uplašeni od promjene, jer “bolje poznato zlo nego nepoznato ništa”; direktno ovisni – radno mjesto, stan, sin im pripravnik u javnoj službi, kći dobila posao u vrtiću... sve kroz čvor života i interesa; jednostavno umorni. Apatija ti nije kad ti je svejedno. Apatija je kad znaš da nije dobro, ali misliš da ne može bolje. To je najtužniji oblik odanosti – ne ljubavi, nego navike. Kako se to zove kad šef ostaje vječno, a ljudi odlaze stalno? Zove se tranzicija bez kraja, rotirajuća vrata za mlade, ali betonski temelj za vlast. Slavonski Brod zaslužuje više. I to ne zato što su “oni bolji” – nego zato što svaki grad, kad mu ode 10.000 duša, zaslužuje šamar stvarnosti, a ne medalju kontinuiteta.
I što sad slijedi? Smijati se dok se siti ne ne nasitimo. Mislim da se i pobjednik smije, ali da ga nitko ne vidi. Kako mu neće biti smiješno nakon svega, a naročito, opet, nekažnjenog.
Zato za početak proigrajmo mali intervju na tim postavkama.
Novinar: Gospodine gradonačelniče, šesti mandat! Kako to uspijevate?
Gradonačelnik: Jednostavno – narod ne voli eksperimente. A ja sam... poznat okus. Kao dodatak jelima. Nije zdravo, ali ide u sve.
Novinar: Brod ima 10.000 ljudi manje nego prije deset godina.
Gradonačelnik: Pa vidi, ja ne mogu spriječit mlade da putuju. To što ne dolaze nazad – to je već pitanje ukusa.
Novinar: Oporba vas optužuje za stagnaciju.
Gradonačelnik: Oporba? Zar vi stvarno mislite da ih još itko uzima ozbiljno? To je grupa za rekreativno kritiziranje. Više followera ima unuka moje susjede kad pjeva TikTok trendove.
Novinar: Planovi za novi mandat?
Gradonačelnik: Sve isto. I zato me ljudi vole – kod mene nema iznenađenja. Ako se dogodi nešto novo, to nije moj potpis.
Dodajmo pitanja-podloge za viceve.
Kako znaš da si u Slavonskom Brodu?
Kad gradonačelnik ima više mandata nego grad stanovnika po kvartu.
Zašto Brođani biraju istog gradonačelnika već 20 godina?
Jer im je lakše nego da uče novo ime.
Što kaže mladi Brođanin kad ga pitaju zašto seli?
"Volim grad – ali ne dovoljno da u njemu ostanem."
Zašto brodska oporba nikad ne pobijedi?
Jer im je strategija kao horoskopska prognoza: sve zvuči lijepo, ali nemaš pojma što stvarno znači.
Kako radi brodska oporba?
Imaju sve: program, poruke, društvene mreže... Samo što ih nitko ne sluša. Kao zbor u šumi – pjevaju jedno drugom.
Stvarno tko je (bila) brodska oporba? Tragična amaterska družina koja bi izgubila izbore i da se gradonačelnik sam ne kandidira. I to bez navlake. To ti je oporba koja izađe na izbore bez plana B, ali s planom za after-party. Moralno su čisti, ali neupotrebljivi. Bore se istinom protiv marketinga. To je kao da mašeš diplomom pred bagerom.
Evo epigrafa na spomeniku brodskoj oporbi?
"Pokušali su. Nitko nije primijetio."
Oporba u Brodu ne diše, ona samo stenje. A grad? Šuti, pakira kufere i maše kartom za Njemačku.
A kako izvicionirati pobjednikov plaćenički medij i tzv. oporbu?
Gradonačelnik Broda nakon pobjede šalje buket uredništvu lokalnog portala uz poruku: "Hvala na objektivnosti – baš onako kako smo se dogovorili."
Usput, kako se zna koji je portal u Brodu bio plaćen? Kad gradonačelnik padne niz stepenice, naslov glasi: "Heroj bez straha – ušao u bitku s gravitacijom!"
Brodska oporba se sastala da dogovori zajednički nastup. Nakon tri sata rasprave zaključili: Svako ide sam – jer svi su u pravu.
Što kaže brodska oporba kad je pitaš za zajedničku listu? "Imamo je! Samo... svatko svoju."
Opći tragični vic za Brod: Gradonačelnik vlada, portal piše, oporba piše status. Narod? Narod pakira kovčege i lajka objavu.
Što na sve kaže naš lokalni medij? „Naš portal nikad nije bio pod utjecajem gradske vlasti. Grad nas financira jer voli istinu. A istina je da je gradonačelnik najbolji. Imamo i analizu u četiri nastavka zašto." A naslov glavnog članka danas: "Građani izabrali stabilnost – oporba zahvalila na sudjelovanju."
Danas improviziramo.
REPORTAŽA: “Demokracija na djelu – gradonačelnik pobijedio, oporba oduševljeno podijeljena”
Piše: Netko čije ime nosi tri inicijala i bonus iz gradskog proračuna
SLAVONSKI BROD – U atmosferi koju su mnogi nazvali “festival demokracije u šatoru”, aktualni gradonačelnik osvojio je šesti mandat, potvrđujući još jednom da kontinuitet ima lice, a da je promjena precijenjena bajka za političke pubertetlije. „Građani su opet birali odgovorno i promišljeno," izjavio je gradonačelnik dok mu je cvijeće padalo s balkona gradske uprave, a vjernici pjevali “Sve je isto, samo njega biraj”. Na pitanje kako objašnjava ponovno osvajanje natpolovične većine, gradonačelnik se nasmijao i rekao:
"Kad netko zna gdje je kanalizacija, gdje je kum i gdje su kamere – ljudi mu vjeruju."
I na kraju, vic koji mi je pao na pamet i koji mi najviše nasmijava kao nasuprotan stvarnosti, a glasi: Nakon pobjede na izborima Mirko Duspara novi gradonačelnik Slavonskog Broda, bez euforije, skrušeno i skromno, izlazeći iz Golfa dvojke, daje izjavu za brodske medije. „Što se čudite? Dosta je luksuza, povlastica i svećeničke neskromnosti. Ja sam, dragi moji, samo sluga naroda – običan čovjek. Kao moj brat po volji, Jose Mujica, najsiromašniji predsjednik, živjet ću dalje u svojoj skromnoj kući, jesti grah s konzervom, a ured gradske uprave pretvorit ću u dnevni boravak s tapetama iz 1987, jer sve što imam, imam zahvaljujući narodu. Novinar ga upita a što narod ima od toga. Duspara odgovori: „ Mene. I to im je, brate, previše.“
_____________________
