Gotovo svaki dio svijeta danas nam je dostupan na dlanu. Iz minute u minutu pratimo prijelomne događaje, čitamo komentare, dijelimo privatno, poslovno, javno. A u svemu tom sudjeluju – djeca, još od najranije dobi. Kako ih zaštititi, ali i na vrijeme educirati, osnažiti, poučiti na kritičko razmišljanje, a sve kako bi digitalno doba u kojemu odrastaju bilo što sigurnije?
Telegram i Hrvatski Telekom postavljaju ključno pitanje: “Kako su nam djeca?”, s ciljem da istražimo ključne izazove mladih koji odrastaju na međi između fizičkog i digitalnog svijeta.
U svojim predavanjima profesor komunikologije Danijel Labaš često citira Arsena Dedića: “ljudi su nekada na kavu išli s prijateljima, a danas idu s mobitelima”.
Danas, ističe ovaj znanstvenik i inicijator projekta Djeca medija, mladi vole pretežito komunicirati uz pomoć uređaja, oslanjaju se uglavnom na tekstualne poruke, a manje razgovaraju. Pritom, pokazuju istraživanja, preferiraju konzumiranje i dijeljenje laganog sadržaja. Većina ih, čak 64 posto, objavljuje slike na Instagramu, dijeli GIF-ove i glazbene spotove te komentira objave i članke na društvenim mrežama. Nerijetki su prizori da grupica djece sjedi jedno do drugoga, gleda u ekrane i naprosto ne razgovara.
Neki znanstvenici, poput kliničke psihologinje Sherry Turkle, takvo ponašanje prepoznaju kao svojevrstan put do otuđenja, do gubitka bliskosti i prisnosti. Kako kaže, to nam je već danas problem, kao što nam problem može predstavljati i fenomen zatvaranja u sebe i upadanja u samoću.
“Ne primjećujemo da smo zajedno, ali bez istinskog zajedništva, da sjedimo u istoj prostoriji ili jedni pored drugih, svatko na svom uređaju, a to znači da svatko sjedi u svom svijetu, a da ne komunicira u istinskom značenju latinskoga pojma ‘communis’ i ‘facere’, to jest da nam ništa nije zajedničko”.
Komunikacija je temelj socijalizacije
Komunikacija je, pojašnjava Labaš, mnogo više od razmjene informacija. Ona je temelj našeg života i naših odnosa s drugima, način na koji gradimo odnose, razumijemo druge i sebe. Kroz komunikaciju učimo kako biti dio zajednice, a upravo je socijalizacija jedan od ključnih čimbenika mentalnog zdravlja.
Naime, izolacija i nedostatak kvalitetnih odnosa povećavaju rizik od pogoršanja mentalnog zdravlja. Nedostatak socijalnih kontakata stvara rizik od depresije pa čak i veći rizik od prerane smrti.
U digitalnom vremenu koje je istovremeno i hiperkomunicirano i duboko usamljeno, stoga postaje važno ponovno promisliti što komunikacija danas znači, koliko je stvarno dostupna i kako utječe na nas, posebno na one najmlađe.
“Digitalno doba donijelo je promjene u načinu komuniciranja, pa onda i u obrascima svakodnevne komunikacije među mladima. U toj promjeni neki vide mnogo pozitivnog, drugi upozoravaju na negativnosti, a istina je da ima i jednoga i drugoga, to jest istina je negdje između pa bismo u donošenju sudova trebali biti racionalni i oprezni”.
Mladi objavljuju ili kad su sretni ili kad su ljutiti
Pretjerano korištenje mobitela može dovesti do pogrešnoga razumijevanja privatnoga života i intime. S time je povezan i razvoj socijalnih vještina i odnosa koje moramo njegovati u stvarnome svijetu.
“Mi koji se bavimo medijskom pismenošću uvijek ističemo da usporedno – od dječjeg vrtića preko osnovnih i srednjih škola, pa do fakulteta i obitelji – sve moramo podučavati i o emocionalnoj pismenosti. Posebno to moramo zbog digitalnog okruženja”.
Na društvenim mrežama, upozorava, sve pršti od ushita i veselja, ali i od srdžbe i bijesa, što je pokazatelj da korisnici društvenih mreža, posebno mladi, objavljuju kada su posebno radosni ili kada su na nekoga ili na nešto ljutiti. To onda dovodi do neprimjerenog ponašanja i do neprimjerenog jezika i govora koji postaje isključiv, pogan i uvredljiv.
“Sramoćenje i ponižavanje drugih, pa i mržnja prema drugima, onda dobivaju nezaslužen prostor, a štete i nama samima ako smo počinitelji takvih djela”.
Virtualne uvrede bole u ‘stvarnosti’
Svi bismo, smatra, trebali voditi računa o svojim objavama, ali i o činjenici da nemamo pravo vrijeđati ničije dostojanstvo, ma koliko se ne slagali s njegovim stavovima, mišljenjima i svjetonazorom. “Naše bi se pisanje i u virtualnom prostoru trebalo voditi pravilom: što ne želiš da drugi čini tebi, ne čini ni ti drugome”.
Ipak, mnogi su u virtualnom prostoru zaklonjeni i skriveni iza svojih zaslona, iza lažnih profila i imena, takve zlorabe doista pokazuju da su emocionalno nepismeni.
Njegovo iskustvo u radu s mladima pokazuje da su oni u komunikaciji uživo i dalje blagi i najčešće dobroćudni, racionalni, uviđavni i otvoreni jedni prema drugima. S druge strane, iskustvo rada na platformi “Utočište hrabrih online” (UHO), Društva za komunikacijsku i medijsku kulturu, pokazuje mu koliko komunikacijske grubosti ima među djecom i mladima kada su online.
Odgovornost je na svima
Velika Telegramova anketa pokazala je da većina mladih prepoznaje negativne obrasce komunikacije poput vrijeđanja i prijetnji, ali znatno manje ih osvještava suptilnije pojave poput, primjerice, ignoriranja u grupnim razgovorima.
“Ignoriranje, neuključivanje u grupe, pa i izbacivanje iz grupa posebno je ružno. Mladi osjećaju posljedice. Nitko od nas nije otok, nitko ne može živjeti sam za sebe”, ističe Labaš.
Naglašava da nije dovoljno biti u grupi i stajati po strani, na ovakve pojave treba reagirati. Online bi se, ističe, trebali ponašati kao i u stvarnom životu.
“Treba nam medijski odgoj, trebamo osnaživati mlade da nauče kako se ponašati korektno prema drugima i kako biti pravi, a ne lažni prijatelji”.
Zatvoreni krug straha, bojazni i šutnje
I govor mržnje među mladima danas je sve prisutniji upravo u grupama na društvenim mrežama, Viberu, WhatsAppu i drugim aplikacijama za dopisivanje. Istraživanje pokazuje da je 96 posto mladih vidjelo da je netko na internetu upućivao nekome netrpeljive komentare na osnovi nacionalne ili etničke pripadnosti, roda ili spola, religijskog opredjeljenja i fizičkog izgleda.
Labaš je pojasnio kako djeluje grupna dinamika na širenje i normalizaciju govora mržnje među mladima.
“Pojednostavljeno bismo mogli zaključiti da je najlakše ponašati se kao krdo i ne ulaziti u rasprave s onima koji šire govor mržnje. Ponekad se može učiniti da je puno teže plivati protiv struje, pa se mladi onda prepuste da ih struja nosi. No, i oni koji se iz straha ne usude reagirati na uvrede koje se upućuju drugima i sami trpe”.
Nije jednostavno izići iz toga zatvorenoga kruga bojazni, straha i šutnje. “Svjestan sam da to nije lako. No, svi se mi kao osobe izgrađujemo od malih nogu, nitko ne može postati karakterna osoba u odrasloj dobi”.
Za mnoge se stvari trebamo pomučiti i za mnoge se stvari mora biti spreman i na žrtvu, smatra Labaš. “Pomoći drugome i žrtvovati se za njega trebao bi biti jedan od glavnih ciljeva u našim životima, a vrijeđanje i ponižavanje drugih treba odlučno odbaciti u svim kontekstima”.
Po život opasne posljedice govora mržnje
Posljedice govora mržnje po mlade osobito su teške. “U našim se istraživanjima pokazalo da govor mržnje, posebno ako u njemu sudjeluje više osoba, može dovesti do raznih mentalnih poteškoća, od depresije pa nadalje”.
Takvih je slučajeva sve više. Potvrdila nam je to ranije i psihologinja Ljiljana Šapić koja nam je kazala da preseljenje komunikacije u sferu virtualnog dovodi do smanjenja odgovornosti za vlastite postupke.
Anonimnost, fizička udaljenost i nedostatak neposredne reakcije druge osobe olakšavaju pojedincima da izgovore uvrede koje u stvarnom životu vjerojatno ne bi. U takvom okruženju govor mržnje postaje učestaliji, a empatija gotovo nestaje.
Riječi ostavljaju trag
Posljedice izgovorenog ili napisanog često se doživljavaju kao nevažne ili nerealne. No, riječi u online prostoru ostavljaju trag, i emocionalni i psihološki, posebno među mladima koji su još u procesu izgradnje identiteta i samopouzdanja.
I u Hrvatskoj smo, upozorava Labaš, bili svjedoci samoubojstava mladih koji se nisu mogli i nisu znali nositi s govorom mržnje onih oko sebe koje su smatrali prijateljima.
“Zato svi mi, kao pojedinci i kao društvo, posebno preko odgojno-obrazovnih programa moramo pridonositi medijskom odgoju kako bismo mladima pomogli da odrastu u medijski pismene osobe koje će znati živjeti u ravnoteži, u stvarnom i u virtualnom svijetu”.
Producirano u radionici TG Studija, Telegramove in-house agencije za nativni marketing, u suradnji s Hrvatskim Telekomom po najvišim uredničkim standardima Telegram Media Grupe.
Kao društveno odgovorna kompanija Hrvatski Telekom s Edukacijsko-rehabilitacijskim fakultetom Sveučilišta u Zagrebu surađuje na programu „Alati za moderno doba“ kojim djeci i mladima nastoje pružiti relevantno znanje i pomoći im u prepoznavanju potencijalnih rizika te ih zaštititi i osvijestiti kako odgovorno postupati online.
