Jučer se otvorio niz pitanja koja će uskoro postati sve očitija, a koja bi mogla uništiti Trumpovu težnju za mirom
Jučerašnji dan bio je najbolji koji je Ukrajina imala nakon dosta dugo vremena, ali je još uvijek teško predvidjeti kada bi mogao završiti rat koji je krenuo nakon brutalne ruske invazije, piše CNN-ov Stephen Collinson u analizi susreta europskih čelnika i ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog s Donaldom Trumpom.
Ovaj posjet Zelenskog Bijeloj kući nije završio katastrofom, kao prošli put. Predsjednik Trump iznio je neke naznake svog plana da ga povijest upamti kao velikog predsjednika koji je spasio Ukrajinu, obranio Europu i istinski zaslužio Nobelovu nagradu za mir.
Bulumenta europskih čelnika koji su došli podržati Zelenskog u Bijeloj kući bila je impresivna i neobično ujedinjena usprkos njihovim ideološkim razlikama. Čelnici su se izmjenjivali u komentarima pred kamerama kako bi pokušali Trumpu dati političko i emocionalno opravdanje za podršku Ukrajini.
Izbjegavanje pojedinih pitanja
Povijesni dan, piše CNN, podsjetio je na velika politička okupljanja koja su okončala Drugi svjetski rat i izgradila moderni svijet. Tako bi Zapad trebao funkcionirati, s američkim predsjednikom koji predvodi moćne Europljane koji dijele zajedničke ciljeve. Ali, je li sve ipak previše dobro da bi trajalo?
CNN-ov novinar piše da su pukotine u odnosima unutar NATO-a potpomognute Trumpovom prijekom naravi dovele do situacije da se i puko izbjegavanje neke katastrofe danas smatra ozbiljnim napretkom, posebno nakon predsjednikovih ustupaka Vladimiru Putinu na njihovom samitu na Aljasci prošlog tjedna.
Stoga su na jučerašnjim sastancima u Bijeloj kući svi upadljivo spominjali samo šanse i mogućnosti, a izbjegavali bilo kakve konkretne diskusije o pitanjima koja bi mogla na vidjelo izvući nesuglasice i tako upropastiti dan.
Najava trilateralnog sastanka
Rezultat takvog pristupa bio je vidljiv već u večernjim satima kada je Trump na društvenim mrežama krenuo objavljivati statuse o potencijalnom trilateralnom samitu njega, Zelenskog i Putina, a kojem bi mogao prethoditi sastanak nasamo između ruskog i ukrajinskog čelnika. Njemački kancelar Friedrich Merz kazao je da bi se takav sastanak mogao održati unutar dva tjedna.
Finski predsjednik Alexander Stubb kazao je Trumpu da smo “u protekla dva tjedna vjerojatno imali veći napredak u okončanju ovoga rata nego u protekle tri i pol godine”. Za promjenu, piše CNN, ovoga puta nije bila riječ o stranom čelniku koji se prepustio samoponižavanju kako bi se dodvorio američkom predsjedniku koji žudi za laskanjem. Stubb je, smatra novinar, izgovorio istinu.
Jučerašnji sastanci bili su dosad najuvjerljiviji znak da je predsjednik ovoga puta doista ozbiljan kada kaže da želi zaustaviti daljnje ubijanje u Ukrajini. Vjerojatno stoga, prema ocjeni CNN-a, zaslužuje veće priznanje nego za sav svoj dosadašnji trud.
Sigurnosna jamstva Ukrajini
Jučer su doduše na vidjelo izašla i pitanja koja će zasigurno postati sve očitija u nadolazećim tjednima, a koja bi mogla uništiti Trumpovu težnju za mirom i razbiti jedinstvo Zapada – na način koji bi oduševio Putina.
Iako je sve vrvjelo od pozitive dok se spominjala nužnost davanja sigurnosnih jamstava Ukrajini nakon bilo kakvog mirovnog sporazuma, Trump je čak signalizirao da je spreman dati i američku vojnu potporu, nitko još nije objasnio kako bi to funkcioniralo i – što je još važnije – što bi Rusija prihvatila kao dio sporazuma.
Talijanska premijerka Giorgia Meloni iznijela je prijedlog po uzoru na NATO-ovu kolektivnu obranu definiranu u članku 5 Sjevernoatlantske povelje. Ukrajina ne bi formalno ulazila u NATO, ali jamstva bi funkcionirala na jednak način.
Koliko bi jamstva bila jaka?
No, unatoč Trumpovom uvjeravanju nakon samita na Aljasci da je Putin otvoren za sigurnosna jamstva za Ukrajinu, šanse za takvo što su male. Ruski čelnik vodi rat kako bi uništio težnje svog susjeda o pristupanju NATO-u, zašto bi onda prihvatio aranžman koji bi Ukrajini ponudio pseudo-saveznički status?
I koliko bi, uostalom, bila jaka ta jamstva? Bi li europske zemlje koje šalju “mirovne trupe” u Ukrajinu doista ratovale protiv Rusije kako bi spasile Ukrajinu od nove ruske invazije? Podtekst trenutnog rata bila je tjeskoba Bidenove i Trumpove administracije zbog potencijalnog uvlačenja u rat s nuklearno naoružanom Rusijom.
I kako bi Trumpova baza u MAGA-i gledala na takvu novu inozemnu obvezu?
Ključna riječ – zamjena teritorija
Zatim je tu i pitanje teritorija. Ključne riječi u Trumpovom mirovnom posredovanju su “zamjena teritorija” kako bi se stvorila nova granica između proširene Rusije i smanjene Ukrajine. Trump je Zelenskom čak dao kartu, na kojoj mu je Ukrajinac bio prikladno zahvalan, praveći se da još nije svjestan teških odluka koje ga očekuju oko zemlje natopljene ukrajinskom krvlju.
Prema dužnosnicima informiranima o Trumpovom sastanku s Putinom, ruski čelnik nastoji pregovorima zauzeti teritorij koji njegove trupe nisu uspjele osvojiti, uključujući i ekonomski i industrijski moćnu regiju Donbas u istočnoj Ukrajini u kojoj se nalazi i niz snažno utvrđenih gradova koje je Ukrajina dosad neumorno branila kako bi držala Rusiju na distanci.
Izraz “zamjena teritorija” je vrsta fraze koja prikriva svoje pravo značenje. Ukrajina bi, prema ruskom planu, u biti sudjelovala u pregovorima o razmjeni dijelova vlastitog teritorija. Putin bi dobio strateški vrijedna područja i ponudio druge, manje kritične dijelove koje je već zauzeo negdje unutar Ukrajine. To se ne čini kao neki veliki dogovor.
Epohalni prevrati i svađe
Zamjene teritorija, piše CNN, stvaraju epohalne prevrate i siju sjeme budućih sukoba, kao što je to vidljivo na Bliskom istoku. Dođe li do toga, tisuće Ukrajinaca morale bi napustiti svoje domove ili bi se morali početi voditi kao Rusi. A Zelenski bi morao objasniti roditeljima poginulih mladih Ukrajinaca zašto su oni ginuli da bi se teritorij predao Putinu.
Postoje neke formulacije koje bi mogle uskratiti službeno priznanje spornih područja kako bi se odgodile ključne odluke o suverenitetu i zamrznuo rat. To bi stvorilo situaciju poput one između Sjeverne i Južne Koreje ili u podijeljenoj Njemačkoj tijekom Hladnog rata. Ali to su i dalje izbori koje Zelenski možda neće moći prodati svom narodu. To objašnjava zašto su razgovori u ponedjeljak bili nadrealni.
„Mislim da su svi dobro raspoloženi, i mislim da je to bolje nego ne biti dobro raspoložen, pretpostavljam“, rekao je bivši Trumpov savjetnik za nacionalnu sigurnost u prvom mandatu John Bolton CNN-ovom Andersonu Cooperu. “Mislim da fokus na sastancima naglašava nedostatak sadržaja u svemu ovome”, dodao je.
Trumpova žurba može imati smisla
Svaki napor za postizanjem mira izgleda beznadno na samom početku. Ponekad je jedini način da nerješivi problemi nadiđu stvaranje unutarnjeg poticaja. Stoga Trumpova žurba s održavanjem samita može imati smisla. Možda može brzo sve odvesti toliko daleko na put mira da će biti nemoguće vratiti se unatrag. Ali, u nekom trenutku, nemoguće razlike moraju se premostiti.
“Ne mislim da je ono što proživljavamo u ovom trenutku, gdje se čini da su svi dio SF diplomacije, održivo”, kazao je Michael Kimmage iz Wilsonova centra, autor knjige “Sukob: Podrijetlo rata u Ukrajini i nova globalna nestabilnost”.
Kad se Trump vratio na dužnost, mnogi zagovornici Ukrajine bojali su se da će je prepustiti vlastitoj sudbini. Predsjednik se i dalje protivi masovnim američkim paketima vojne pomoći koji su spasili zemlju nakon Putinove invazije 2022. godine.
Poštovanje prema savezničkim vođama
No, Trump je sada uložio značajan osobni kredibilitet i politički kapital u svoj napor da se okonča rat za koji sada priznaje da je daleko složeniji nego što je mislio kada je obećao da će ga riješiti u roku od 24 sata. I baš dok je Trump izgovarao te riječi o složenosti sukoba, sirene za zračnu uzbunu opet su zavijale u Kijevu dok je diplomacija bila u pogonu u Bijeloj kući.
U ponedjeljak je Trump uglavnom obuzdao svoj temperament na konferenciji za medije u Ovalnom uredu sa Zelenskim kad se činilo da ga novinari konzervativnih medija potiču na novi ispad bijesa. Zatim je odigrao tradicionalnu ulogu američkog predsjednika okruženog transatlantskim saveznicima, koji saziva sastanke.
Često se prema prijateljima odnosi kao prema neprijateljima, ali jučer se činilo da ima istinsko poštovanje prema savezničkim vođama. Za promjenu, bio je potpuno u internacionalističkoj tradiciji predsjednika poput Dwighta Eisenhowera, Ronalda Reagana ili Georgea H.W. Busha. “Svi radimo na istom cilju, veoma jednostavnom cilju – želimo zaustaviti ubijanje, riješiti ovo”, kazao je Trump.
Sumnja u Trumpa i dalje postoji
No, nekoliko neugodnih trenutaka potaknulo je zabrinutost oko Trumpove istinske predanosti mirovnom procesu. Mikrofoni su, naime, uhvatili kako francuskom predsjedniku Emmanuelu Macronu govori da Putin “želi sklopiti dogovor samo radi njega”. To pokazuje opasnu naivnost o ruskom vođi koji je pokrenuo rat i odlučan je oživjeti mit o ruskoj veličini.
Trump je potom prekinuo razgovore s europskim čelnicima kako bi otišao telefonski razgovarati s Putinom. Upravo je takvo ponašanje bio razlog zašto su Trumpove europske kolege požurile preko Atlantika. Sumnja u njegove sposobnosti i predanost sigurnosti Zapada i dalje je tu.
Ipak, nitko drugi se ne može pozicionirati između Zelenskog, europskih čelnika i Putina. Ako ikada dođe do mirovnog sporazuma, to će vjerojatno biti zato što je Trump iskoristio svoju karizmu i američku moć. No, CNN piše da je to vrlo nekonvencionalan pristup koji možda neće funkcionirati.
Raspad Trumpove strategije
Kimmage je, na primjer, upozorio da bi se Trumpova strategija mogla raspasti zbog svojih unutarnjih proturječnosti. “Trump pokušava biti sve svima, sastaje se s Putinom i dočekuje ga raširenih ruku te se čini da postiže neki dogovor. Govori o sigurnosnim jamstvima Ukrajini; hvali europske čelnike zbog podrške Ukrajini”, kazao je.
“Nema detalja o tome što se događa. Sve su to obećanja, a obećanja naizgled proturječe jedno drugome. Čovjek se samo pita koliko dugo predsjednik Trump može žonglirati sa svim tim lopticama”, dodao je Kimmage.
U konačnici, o dogovoru ovise tisuće života.
