Danas ćemo učiti osmerac. Zna li itko što je to osmerac?
– Mogu ja? To je hrvatska riječ za gang-bang.
Gang-bang?
– Gang-bang je pojam iz PornHuba koji označava sporazumni seksualni odnos tri ili više osoba. Osmerac je, recimo, seks u osmero.
Tišina u učionici!!! Špiro, poštedi nas. Zašto bih vas uostalom na satu hrvatskog pitala o seksu, kad to ionako učite kod don Ivana?
– Znači ima veze s hrvackim?
Ima. Evo pomoć: “Jur nijedna na svit vila/ lipotom se već ne slavi,/ jer je hvale sve skupila/ vila kâ mi sarce travi.”
– Učiteljice, rekli ste hrvacki, a ne kineski.
Mir, mir! “Jur nijedna na svit vila” pjesma je velikog hvarskog renesansnog pjesnika Hanibala Lucića. A ako vam je kineski tako težak, evo jedan vama malo bliži primjer s vilom. Na nedavnoj utakmici Hrvatske i Crne Gore gostujući su navijači na maksimirski stadion donijeli transparent isprike za ratna razaranja Dubrovnika, s natpisom “Sa Lovćena vila kliče/ oprosti nam, Dubrovniče!” Moje pitanje glasi: koliko slogova ima stih “Sa Lovćena vila kliče”?
– Šta je sad slog?
Slog je najmanja jedinica u izgovoru pojedine riječi i sastoji se od jednog samoglasnika i jednog ili više suglasnika. Na primjer, “vila”: vi-la, dva sloga. Od koliko se onda slogova sastoji stih “Sa-Lov-će-na vi…”
– Sporije malo, učiteljice.
“Sa – Lov – će – na… vi – la – kli – če.”
– Pet!
Blizu. Zapravo ih je osam. “Sa-Lov-će-na vi-la-kli-če.” Osam slogova. Osmerac je dakle stih od osam slogova, uz deseterac najčešći stih naše usmene književnosti. U osmercu je tako i Lucić spjevao svoju “Jur nijednu na svit vilu”, ali tom metrikom pisali su i drugi naši stari pisci. Kad smo tako kod one vile koja s Lovćena kliče “Oprosti nam, Dubrovniče”, u osmercu je o vilama u svom “Osmanu” pisao, na primjer, i veliki dubrovački književnik Ivan Gundulić: “Blizu njega željna vila,/ s ke mu stravljen život vene.” I ta vila, i ona Lucićeva “Jur nijedna na svit vila” – baš kao i ona što kliče, “oprosti nam, Dubrovniče” – tipični su primjeri simetričnog osmerca, odnosno četveroiktusnog stiha s cezurom poslije četvrtog sloga. Špiro, što je smiješno?
– Rekli ste četvero-koitus. A kad sam ja rekao seks u osmero, zamalo ste me izbacili iz razreda. Plus što vam za četvero-koitus fali još jedna vila.
Dosta! Dosta!!! Mir u razredu! Četvero-iktus, Špiro, ik-tus. Iktus je naglašeni slog unutar pjesničke stope. Kad tako kažem “četveroiktusni stih”, onda mislim na stih koji se sastoji od četiri takva para slogova. “Sa-Lov… će-na… vi-la… kli-če.” A pošto ima cezuru točno u sredini, taj stih zovemo još i “simetrični”. Zna li itko što je to uopće cezura?
– Znam ja. Cezura je kad vi meni zabranjivate analizu književnog djela.
Dobro, dobro… tišina!!! Cezura je pojam koji označava prekid, pauzu u stihu. “Sa-Lov-će-na”… pauza… “vi-la-kli-če”. Kad stih od osam slogova cezura dijeli točno na sredini, taj stih zovemo četveroiktusni stih s cezurom poslije četvrtog sloga, odnosno “simetrični osmerac”. “Sa Lovćena/ vila kliče… oprosti nam,/ Dubrovniče.” Je li sad sve jasno?
– Sve. Jesmo li sad gotovi?
Nismo. Da vidimo tko mi može dati neki primjer simetričnog četveroiktusnog osmerca.
– …
Bilo tko?
– Evo mogu ja?
Samo Špiro? U redu, izvoli.
– “Iz Dubrovnika čuju se vici pušite nam kurac četnici oprosta nema!”
Tišina! Tiho!!! Mir!… Vrlo dobro, Špiro. Reci nam, što su to “vici”?
– Vici, bogati, kad neko viče, vikovi. Vici.
Odlično. Dakle, “Iz Dubrovnika čuju se vici, pušite nam kurac četnici, oprosta nema.” Koliko je to onda slogova?
– Sedam. Osam. Devet.
Zamalo. U prvom stihu zapravo ih je deset, a u drugom čak četrnaest. To je sve, ali niti je osmerac, niti je simetričan, niti je četveroiktusan.
– To je prostoprošireni osmerac, učiteljice.
Tišina u razredu!!!! Idemo ispočetka. Najprije da čujemo što je naš pjesnik htio poručiti.
– Pjesnik je htijo poručiti četnicima da nam se napuše kurca.
Znači ipak onaj tvoj koitusni stih? Big-bang?
– Gang-bang.
Da, to, bravo. “Pušite nam kurac četnici oprosta nema.” U tom stihu, međutim, imaš čak šest slogova viška. Kako tu radnju možemo smjestiti u simetrični četveroiktusni osmerac?
– Koju radnju?
Pa gang-bang. Ako sam dobro razumjela, u tvom slučaju osmerca jedna grupa od četiri muškarca sporazumno izvodi felacio drugoj. Pitanje: uživaju li u toj radnji obje strane?
– O, uživaju.
Onda nije važno koja četvorica kojoj puše kurac?
– Naravno da nije.
Što znači da teoretski i sporazumno može i “pušite ustašama kurac, četnici, oprosta nema”, i “ustaše, pušimo kurac četnicima, oprosta ima”.
– Hm. Ispada da teorecki može, ali…
A je li osmerac i kad sedam osoba sporazumno i bez oprosta puši kurac samo jednoj?
– Uf, naravno.
Odlično. Znači po pravilima gang-banga može sporazumno i uz obostrano uživanje i “Puše mi kurac četnici”, i… no, obrnuto?
– “Pušim kurac četnicima”…?
Eto! Vidiš da nije teško: “Pušim kurac četnicima”, savršen primjer četveroiktusnog stiha s cezurom iza četvrtog sloga. Bravo! Vratimo se sad na prvi stih. “Iz Dubrovnika/ čuju se vici.” I tu imaš slogova viška, po jedan sa svake strane. Ali idemo po redu. “Iz Dubrovnika.” Kako to možemo izraziti u četiri sloga? Samo polako.
– Iz-Du-brov-nik. “Iz Dubrovnik.”
Zanimljivo. A može, recimo, i – “Dubrovnikom”. “Du-brov-ni-kom/ čuju se vici.” Vidiš? Skratili smo prvi dio na četiri sloga, uz isto značenje. Sad još drugi dio, iza cezure, “čuju se vici”. Što se dakle Dubrovnikom može čuti kad se čuju vici?
– Neam pojma. “Vile, vici i hajduci”?
Ne prtljaj. Petar Preradović, na primjer, u svom slavnom osmercu “Jezik roda moga” pjeva: “Zuji, zveči, zvoni, zvuči,/ šumi, grmi, tutnji, huči -/ to je jezik roda moga.” Kad se dakle čuju vici, to jezik roda tvoga zapravo Dubrovnikom…
– Zuji? Zvrlji? Tutnji?… Zvoni?
Eto, sjajno! “Dubrovnikom tutnji, zvoni.” Sad imamo i drugi četveroiktusni stih s cezurom iza četvrtog sloga! Nešto, međutim, i dalje nedostaje.
– Što sad nedostaje?
Rima, Špiro, rima!!! “Dubrovnikom tutnji, zvoni,/ pušim kurac četnicima.” Nedostaje rima! Dakle…?
– Znam, “Dubrovnikom tutnji rima!” “Dubrovnikom tutnji rima,/ pušim kurac četnicima.”
Bravo! Vidite kako nije teško. Sporazumno rimovani simetrični četveroiktusni osmerac s cezurom poslije četvrtog sloga. Sjedni, pet.
– Čekajte, a oprost?
Oprosta nema.
