Foto: 035
Kao član mailing liste ekologa Petera Tot-Đerđa prije nekoliko dana primio sam sljedeću obavijest:
Sinoćni “pljusak još je jednom razotkrio sve manjkavosti nedavno rekonstruirane Ulice (Ante Starčevića). Kiša koja je padala tijekom večeri pretvorila je šetnicu ponovno u – bazen. No ovog puta situacija je (bila) puno ozbiljnija… (https://035portal.hr/vijest/zivot/clanak/34569.html )!
Sinoć je u vrlo kratkom razdoblju u Slavonskom Brodu pala blizu 40 litara kiše na kvadratnom metru. Kako sam i pisao ranije, ponovo je i garažni i parking prostor u naselju Slavonija I (kod INA pumpe u Pilarevoj) bio poplavljen... Poslije sat i pol voda se povukla, ali ostao je prostor pod muljem od nekoliko centimetara, a Naselje u smradu!
O svemu tome je informirana Služba ‘112’, kao i Vatrogasci, ali evo 12 sati nakon nemilog događaja, u 9 00 sati u Naselju ništa se ne događa!
Kad kiša potopi centar grada – i to ne neka biblijska kataklizma, nego uporniji proljetni pljusak – to nije samo meteorološki incident. To je dijagnoza. To je kao kad te zub zaboli; nije to “samo bol”, to ti desni govore da si nešto zapustio. Isto je i s gradom.
Evo što ta voda, što je klokotala po asfaltu i ulazila ljudima u podrume, zapravo govori: komunalna politika je ili nestručna, ili korumpirana – ili oboje. Ili kanalizacija nije projektirana kako treba, ili je čišćenje sustava zanemareno, ili je nešto izgrađeno protiv logike terena. U svakom slučaju, netko je ili nesposoban, ili lagao da je sposoban. Možda je odabir izvođača bio politički, a ne stručan? Ako grad uporno surađuje s istim izvođačima koji fušare, to može biti znak da se pogoduje firmama s "vezama", da se projektna dokumentacija ne nadzire kako treba, da se premalo polaže računa na dugotrajnost i otpor infrastrukture, a previše na “da to izgleda novo dok traje mandat”. To je kao kad netko stavi laminat preko trulog poda – da se sjaji, ali znaš da će prvi pljusak otkriti istinu.
Gradonačelnik – ili šuti, ili se skriva iza floskula. Ne pratim baš pomno, ali i znam da nikada na prozivanje ne reagira, nikada ne obrazalaže, nikad se ne ispričava, ili, stvarno rijetko, a retorika u ovom slučajaju može izgledati: “Sustav nije mogao podnijeti količinu oborina…”. “Radi se o ekstremnom događaju…”
Treba znati i da nema strategije za klimu 21. stoljeća. Klimatske promjene su stvarne, i gradovi koji to ignoriraju sami sebi potpisuju poplavljene podrume. Pametan grad ulaže u: propusne pločnike, zelene površine koje upijaju vodu, podzemne retencije i pametnu kanalizaciju. Ako se sve slijeva u par šahtova iz sedamdesetih prošlog stoljeća, jasno je da je razvoj stao – ali PR kampanja nije. Dakle, da rezimiramo: ako grad pliva, netko tko ga vodi ne zna plivati – u tehničkom, stručnom, ali i moralnom smislu. A možda i ne želi naučiti. Jer glasači često pamte samo fasadu, ne temelje.
Gradonačelnikov notorni, plaćenički medij (portal) o tome šuti, kao i o svemu drugom što potkopava nepogrešivi status i idealiziranu poziciju aktualnog gradonačelnika. Klasični sindrom “ako nema vijesti, nema problema” – poznata je bolest lokalnih šerifa i njihovih medijskih poslušnika. Portal šuti, kiša šiba, podrumi plivaju – a na naslovnici selfie gradonačelnika s nekog otvorenja. To ti je taj plaćenički mir, novinarski photoshop stvarnosti. Suština nije samo u tome što se skriva poplava, nego u tome što se bira umjesto nje – neka trivijalna, umirujuća ili hvalospjevna vijest koja odvlači pažnju. To je medijsko usmjeravanje reflektora – svjetlo samo tamo gdje treba da se vidi frizura, a ne suočavanje s problemima.
To što gradonačelnikov portal šuti govori nekoliko stvari. Taj medij nije medij, već PR služba. (Svaki tekst o gradonačelniku i njegovovim izjavama o tome da gori za Brod, nosi sa sobom oko trrideset (30) fotografija!) Ako je gradski portal ili glavni lokalni medij potpuno slijep na probleme, onda to više nije informativna ustanova, nego financirana oglasna ploča gradske uprave. A takve oglasne ploče ne služe istini – nego prodaji slike.
Novinari ili šute zbog ucjena ili zbog preživljavanja ili ne umiju složenije govoriti. U lokalnim sredinama zna se kako to funkcionira. Oglašavanje odnosno novac iz gradskog proračuna ide samo poslušnima; „nezgodna pitanja” znače gubitak "akreditacije" i mogućnosti da se dobije novac, a ponegdje i diskretna prijetnja “da se zna tko tu koga hrani”. Neki šute iz interesa, neki iz straha, a najtužnije – neki su odavno zaboravili kako izgleda novinarstvo koje grize, a ne lašti. A možda nikada nisu ni znali.
Selekcija tema je oblikovanje percepcije. Kad se o problemu ne piše, on ne postoji u glavama ljudi koji informacije dobivaju samo iz tog izvora. To je i kontrola narativa. Nema slike potopljene Starčevićeve, “valjda nije tako strašno”. Ima slike nasmijanog gradonačelnika, “radi čovjek, vidi se”. To je propagandna tehnika - ne moraš lagati – samo moraš šutjeti u pravom trenutku.
Građani tako ostaju bez alata za reagiranje, jer da bi se ljudi pobunili, nešto promijenili, tražili odgovornost – moraju znati što se događa. Ako je medij „ograničen“, grad se zapravo demokratski zatvara – šutnjom, zapravo prezirom vlasti spram građana.
Prema tome, taj moćni portal, iako ima pare svih Brođana, zahvaljujući darežljivoj ruci Mirka Duspare, nema dušu. Ima „tiražu“, ali nema povjerenje. Ima klikove, ali nema krv. A to, dugoročno, ne ostaje neka velika prednost. Ali, što vrijede ovakvi mali portali, kad Dusparin portal ima megafon? Taj portal koji je financiran, što gradska vlast drsko i blesavo ne želi priznati, o poplavi šuti, prije ili kasnije – počet će šutjeti i o stvarima o kojima ne smije. I onda će ljudi osjetiti: “nešto smrdi.” A onaj koji piše po narudžbi, za lovu, protiv istine – nikad ne može biti stvaran. On je iznajmljen.
Nažalost, većini kandidata za gradonačelnika sve to nije jasno, to kako i koliko su prevareni i borovani u mozak. Skučenih su vizija, neodgovarajućih načina i izvedbi, s akcentima u svojoj kampanji na nebitnom, trpe neravnopravnost bez otpora zloporabi zajedničkog. A većina medija nije u stanju pročitati apsolutno ništa između redova. Oni samo opisuju i prepisuju postojeće, ono što im se ponudi kao kućnim ljubimcima. Na kraju, a najviše važno, kakvi su birači, takvi su kandidati. U Brodu je i obratno?! Više ne znam, jer ne mogu vjerovati da je ovoliko ponavljanje mandata moguće, kao da se radi o neviđenoj bezgrešnosti.
____________________
